Damir Nikšić je umjetnik kojeg njegovi Sarajlije zaustavljaju na ulici da mu se zahvale zbog ono što radi i kažu da žele vidjeti još toga.
Status popularnog umjetnika donijeli su mi kratki video uraci iz serijala pod naslovom To niđe na svijetu nema, u kojima prikazuje scene iz svakodnevnice dok šeta gradom, bilo Sarajevom ili nekim drugim, primjećujući baš ono što svi vidimo i o čemu razmišljamo.
Svoju umjetnost čini dostupnom svima putem video kanala Youtube. Neki od radova pregledani su više od 20.000 puta u samo par dana.
“Sve je počelo kada sam otišao doktoru koji mi je rekao da moram puno hodati, sat vremena dnevno. I tako sam počeo hodati. Bilo mi je dosadno dok sam hodao, ali sam imao neke ideje koje sam zapisivao. I onda sam počeo snimati”, govori, dijelom u šali, a dijelom ozbiljno, Nikšić koji je studirao na Likovnoj akademiji u Sarajevu, a magistrirao u Sjedinjenim Američkom Državama.
Dok razgovara s ekipom Anadolu Agency, ljudi zastaju, gledaju i slušaju šta ima reći, da bi na kraju dvojica mladića mu prišla da se upoznaju, rukuju i kažu mu kako sa nestrpljenjem čekaju sljedeći video uradak.
‘To u stvari ima ‘svuđe’ na svijetu’
Damir pojašnja da, ustvari, ovim serijalom želi pokazati stvari koje imaju duplo značenje.
“Kada neko kaže ‘to niđe na svijetu nema’, to može imati duplo značenje – pozitivno, ali i negativno. Tako da je mene ta fraza i taj duplicitet u njoj privukao. Prvi video je prikazivao nešto negativno, ali sam odmah uradio i jedan pozitivan. Tako sam počeo da'igram’ na taj neki sarkazam. Ustvari, prikazujem ono za što mi kažemo: ‘Ovo niđe na svijetu nema’, a često se u tim mojim zapisima vidi koliko je neko neinformisan, jer to ustvari ima ‘svuđe’ na svijetu. Dakle, između pozitivnog i negativnog ima niz tih sivih zabluda.”
Nikšić kaže i da nije očekivao reakcije gledalaca, osim da bude interesantno. I pokazalo se da jeste i to velikom broju ljudi. On misli da ta činjenica pokazuje da ljudi danas ne mogu da nađu u medijima ono što ih interesuje – priče o kojima žele slušati, koje žele gledati.
Glamur, izvještačenost, šminka
“Svi smo zapali u taj neki glamur, nešto našminkano. Skoro sve telezivije su postale izvještačene, našminkane, i nama je to jasno. I sada mi mislimo to je način života kojem se trebamo prilagoditi. Onog momenta kada dođe realnost sa ulice, onda kažeš sebi – meni je ovo bitno”, smatra Nikšić, koji opisuje svoj rad kao angažovanu umjetnost.
“Mislim da angažovana umjetnost, kao i umjetnost, sama po sebi ne smije biti stroga. Jer, najlakše je uozbiljiti stvari. Najteže, a to mogu da posvjedočim, je opustit’, relaksirati stvari, ljude. Humor nije duhovna nadgradnja nego baza. Ti kada dođeš na neko mjesto, ako ne opustiš stvari, nema baze za pregovore. Onda možemo dogovoriti i autoput i fabriku i sve. A kada uozbiljimo stvari, onda dođe do krvi. Samim tim što se ja bavim ovim relaksiranjem običnog života, govorim da to jeste život. I to je angažovana umjetnost”, kaže umjetnik koji uspijeva pronaći način da svojim radovima približi neke vrlo teške teme, od problema u radu kulturnih institucija, političkih problema koji nas sve tište, do običnih, malih životnih stvari.
Damir Nikšić je u svojoj karijeri je izlagao u nekoliko zemalja svijeta, a njegove radove je moguće naći u brojnim galerijama, kako u regionu tako i u Europi i Americi. Godine 2003. izlagao je i na Venecijanskom bijelanu, što je za svakog umjetnika izuzetna čast.
Trafika|Ba|Radiosarajevo.ba
