Dok iščekujemo usvajanje novog Zakona o zaštiti od nasilja u porodici u Federaciji, statistike o položaju žena su dramatične. 98 posto njih je pretrpjelo neki vid nasilja, a po zastupljenosti žena na birou rada prvi smo u Evropi. Jaka je veza između te dve činjenice, a sistemskog rješenja nema. Sutra je Međunarodni dan žena i prilika da i sutra i svaki dan govorimo o njihovom položaju u društvu.
Glavni uzrok nasilja jeste ekonomska ovisnost žrtve u odnosu na počinioca. I to je bio povod za održavanje sjednice u organizaciji Komisije za ravnopravnost spolova Predstavničkog doma Federalnog parlamenta i Gender centra Vlade Federacije u saradnji s nevladinim organizacijama. Glavna tema: Ekonomsko osnaživanje žena žrtava nasilja.
“U našem društvu 98 posto žena pretrpjelo je neki vid nasilja u porodici. I to je ogroman broj uzrokovan ekonomsko-socijalnom situacijom u našoj državi”, upozorava Lejla hodović, koordinatorica Gender centra Vlade FBiH.
A ekonomska situacija je takva da oko 30 posto žena koje žive u Federaciji, a koje su pretrpjele nasilje, nikada nisu bile zaposlene. Dok je taj broj žena koje su bile ili su i dalje korisnice sigurnih kuća drastično viši.
“U sigurnim kućama je između 70 i 90 posto žena koje dolaze su bez zaposlenja. Sve one koje su ekonomski samostalne imaju mogućnost da izađu iz kruga nasilja. U našem slučaju žene koje su žrtve nasilja to vrlo teško postižu”, ističe direktorica Fondacije Lokalne demokratje Jasmina Mujezinović.
U Preambuli Istambulske konvencije, čiji smo potpisnici, stoji da je nasilje nad ženama jedan od ključnih socijalnih mehanizama kojima se žena prisilno stavlja u podređeni položaj u odnosu na muškarce. Takva je, izgleda, i situacija s poslodavcima, analiza je istraživanja koje je Fondacija Infohouse sprovela za UN Women.
“Tek bi 28 posto poslodavaca dalo priliku da se zaposli ženama iz ruralnih područja, a žrtve nasilja manje čak 18 posto”, navodi Dženana Alađus, direktorica Fondacije Infohouse.
Pa kada se saberu ovi brojevi koji oslikavaju kontekst u kojem žene žive i pomnoži s činjenicom da je najučestalije kršenje ljudskih prava u svijetu nasilje nad ženama, dobijamo sljedeće:
“Činjenica je da smo mi prvi ili zadnji, kako se uzme, u Evropi po učešću žena na tržištu rada i to je zaista ne urgentno nego alarmantno. Postavlja se pitanje zašto da muškarci imaju takav teret”, dodaje Hodović.
Zakon o zaštiti od nasilja u porodici u Članu 7 jasno navodi da nasilje u porodici nije samo fizičko, već i psihičko, seksualno i ekonomsko. A praksa je pokazala da žene iz kruga pakla najčešće ne izlaze jer su ekonomski zavisne. Nijedan zakon ne smije i ne treba da definiše naše slobode u smislu biranja intimnih partnera, ali mora sistemski da ponudi rješenje za sve one kojima je ta pomoć potrebna. Na kraju, uspjeh jedne države biće jednak kvalitetu položaja žene.
Visoko.ba/federalna.ba
(Visoko.co.ba)
