U jednoj bolnici u njujorškom Bronxu, negdje pred kraj šezdesetih godina prošlog stoljeća, jedan težak bolesnik koji je zbog moždanog udara izbugio moć govora oporavljao se već 2 godine. Liječnici koji su ga liječili konstatovali su da je njegovo oštećenje doživotno, sve dok jednoga dana dežurno bolničko osoblje nije opazilo bolesnikovo pjevušenje. Mučio se dok je izgovarao riječi, ali to je bilo drastično poboljšanje.
Liječnica koja ga je čula od tada mu je po nekoliko puta sedmično pravila društvo i pjevala zajedno s njim. Čak se potrudila da nabavi i jednu malu, dječju harmoniku koja im je pomagala u ovoj neobičnoj terapiji. Nakon nekoliko mjeseci upornog vježbanja, čovjek je znao da otpjeva mnoge cijele pjesme, a ubrzo zatim mu se moć govora potpuno vratila.
Nažalost, iako je od tada prošlo gotovo 50 godina, ovoj jednistvenoj metodi nije data šansa, čak je često i osporavana. Bez obzira što je kasnije jedan neurokirurg iz iste ove bolnice u Bronxu svojim eksperimentima nepobitno potvrdio blagotvornost terapije muzikom na osobe koje se oporavljaju od moždanog udara, muziko-terapija je bila potpuno zapostavljena. Tek u ponekoj bolnici zadržala se uglavnom među medicinskim osobljem.
Međutim, u skorije vrijeme sve je više neurologa koji su se zainteresirali i počeli proučavati kako muzika djeluje na ljudski mozak. Danas su stručna istraživanja čitavog čovjekovog tijela, pa i mozga, znatno olakšana zahvaljujući modernoj tehnologiji. Uz pomoć nje mogu se u realnom vremenu promatrati svi procesi koji se trenutno odvijaju u mozgu. Na ovaj način promatra se i kako mozak reaguje na muziku, šta se događa u umu čovjeka koji sluša ili komponuje muziku.
Najsavremeniji skeneri, magnetske rezonance i drugi medicinski aparati koji se koriste za ispitivanje mozga definitivno su potvrdili da muzika itekako utiče na rad mozga. Uzročno – posljedične veze između muzikoterapije i oporavka pacijenata s moždanim oštećenjima danas su neosporive. Sasvim je jasno da muzika vrlo povoljno utiče na proces rehabilitacije od moždanog udara.
Prema jednoj finskoj studiji koju su sproveli naučnici sa Univerziteta u Helsinkiju aktivno slušanje i opuštanje uz muziku dovodi do aktivacije široke mreže neurona u različitim moždanim regijama koji direktno utiču na pažnju, govor, pamćenje, razvoj emocija i motoriku čovjeka.
U ovom istraživanju učestvovalo je 60 pacijenata na oporavku koji su razvrstani u tri skupine. Jednima su puštane najomiljenije pjesme, drugi su slušali audioknjige, dok su oni iz treće skupine mogli sami da biraju šta žele slušati. U sljedeća dva mjeseca pacijenti iz svih skupina morali su slušati audio zapise koji su im dati po 60 minuta intenzivno, svakoga dana. Istovremeno su neurolozi i psiholozi radili sve uobičajene procjene. Krajnji rezultat je pokazao da su kod onih koji su slušali muziku počele da se vraćaju sposobnosti verbalnog pamćenja i koncentracije i da se popravlja raspoloženje.
Iako još nije utvrđeno koji tačno mehanizam u mozgu doprinosi ovom poboljšanju, studija je dokazala da intenzivno slušanje muzike može kod osoba koje su preživjele moždani udar u značajnoj mjeri povećati šanse za kognitivni oporavak i za podizanje raspoloženja. Raspoloženje je podjednako važno kao i povratak kognitivnih sposobnosti, jer eliminiše mogućnost zapadanja u depresiju koja je vrlo česta kod bolesnika kojima predstoji dug proces neizvjesnog oporavka.
Slušanje muzike, ima još pozitivnih učinaka. To je pokazalo jedno istraživanje provedeno na Univerzitetu u Barseloni. Prema njegovim rezultatima, slušanje muzike pospješuje oporavak i koordinaciju gornjih ekstremiteta. Učinak je bolji kada se muzika sluša, svira i pjeva u grupi, a najbolji ako grupa ima mogućnost korišćenja metronoma.
