Studija koju je sproveo Univerzitet u Torontu tvrdi da dobra sposobnost pamćenja predstavlja precijenjenu intelektualnu imovinu i zaključuje da bi zaboravnost zapravo mogla biti od koristi za inteligenciju.
Biti zaboravan je, u većini slučajeva, obično išlo ruku pod ruku s umanjenom inteligencijom, barem je to ono što mediji obično pokušavaju prikazati, prenosi Independent.
No, studija koju je proveo Univerzitet u Torontu tvrdi da je sposobnost pamćenja precijenjena i da bi zaboravnost mogla biti od koristi za inteligenciju.
“Važno je da mozak zaboravlja irelevantne detalje i umjesto toga se fokusira na stvari koje će pomoći u donošenju odluka u stvarnom svijetu. Znamo da pamćenje povećava broj neurona u hipokampusu, ali zbog onih detalja iz vašeg života koji zapravo nisu bitni, to vas možda sprečava da donosite dobre odluke”, kazao je Blake Richland, jedan od autora studije.
Profesor Richards i Paul Frankland predložili su da se memorija koristi kako bi se optimizovalo donošenje odluka zadržavanjem vrijednih informacija i zaboravljanjem drugih, nevažnih stvari, u suštini stvaranjem prostora za stvari koje su važne. Naučnici kažu da je upravo ovaj aspekt zaborava više prednost za nas nego što je mana.
Međutim, ako naš mozak zaboravlja određene detalje o događaju koji je prošao, ali ipak u pamćenju ostaje širi kontekst događaja, istraživači vjeruju da nam to omogućuje da bolje generalizujemo prethodna iskustva za razliku od nekoga ko može zapamtiti više detalja o datom događaju.
Studija tvrdi da je zaboravljanje detalja svaki put znak zdravog sistema memorije koji radi upravo onako kako je i zamišljeno.
“Jedna od stvari koja razlikuje okruženje u kojem želite da zapamtite stvari u odnosu na okruženje u kojem želite da zaboravite stvari je pitanje koliko je okruženje konzistentno i koliko je vjerovatno da ćete opet proživjeti isti ili sličan događaj”, dodao je Richards.
Dobar primjer za okruženje u kojem želite da zaboravite stvari bi bio, recimo, radnik u supermarketu koji se svakodnevno susreće s velikim brojem ljudi, dok bi se osoba koja radi u malom lokalnom kafiću počela sjećati mještana.
Kako napominje Richards, najbolja stvar za čuvanje uspomena je ne zapamtiti apsolutno sve detalje u vezi s datim događajem. Ako se pokušavate sjetiti nekog detalja, to će biti nemoguće učiniti ako je vaš mozak neprestano bombardovan beskorisnim informacijama.
IZVOR: Ljepotaizdravlje.ba
