Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) te Sud BiH je za zločine u Srebrenici do sada osudio ukupno 22 osobu.
Prvi optuženik osuđen za genocid u Srebrenici je Radislav Krstić, biši general Drinskog korpusa koji je 2001. godine dobio 46 godina zatvora, ali mu je nakon žalbe kazna smanjena na 35 godina zatvora. Krstić je bio prvi Evropljanin osuđen za genocid od nekog međunarodnog suda nakon Nurnberškog procesa.
Posljednji osuđeni je Zdravko Tolimir. Sudije Haškog tribunala osudile su ga na doživotnu kaznu. Bio je član tzv. zajedničkog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bio ubistvo muslimanskih zarobljenika iz Srebrenice i protjerivanje civila sa tog prostora.
Tolimir je bio prisutan i u Srebrenici i Žepi u julu 1995. godine kada je izvršen zločin. Sudije su utvrdile da on ne samo da je znao šta se dešavalo u tom gradu nego je lično predlagao ubijanje izbeglica.
Navodi se kako je tokom agesije na BiH od ‘92. do ‘95. godine u Srebrenici ubijeno tek nešto više od 8.000 Bošnjaka, uglavnom civila, žena, djece, ranjenih i iznemogli. No, Munira Subašić iz Udruženja “Majke enklava Srebrenica i Žepa” tvrdi da je na ovom području ubijen 10.701 nedužni čovjek, računajući žene, djecu, muškarce, bolesne, zarobljenike.
Najveći broj njih je ubijen u roku od samo tri dana.
Iako su za zločine do sada osuđena 22 zločinca, broj onih za koje je utvrđeno da su učestvovali u ubijanju Bošnjaka je 810. Mnogi od njih još uvije rade na važnim državnim funkcijama u BiH, poput Nedeljka Mlađenovića, načelnika općine Bratunac, Dragislava Todoroviać koji je načelnik općine Vlasenica kao i Živojin Jurošević, načelnik općine Milići te mnogo drugi visoko funkcioneri u Republici Srpskoj.
Slobodan Milošević, bivši predsjednik Srbije, je također bio optužen za razne zločine u Bosni, među njima i za Srebrenicu, ali je preminuo prije presude.
Pukovnik Vidoje Blagojević je u januaru 2005. proglašen krivim za ratne zločine u Srebrenici te je osuđen na zatvorsku kaznu od 18 godina, koja je nakon žalbe smanjena na 15 godina.
No, Blagojević je pušten i ranije nego je to predviđala kazna jer zakoni određenih država, u koje se upućuju osuđenici, predviđaju ranije puštanje nakon dvije trećine odsluženja kazne ukoliko se ostvare za to predviđeni uslovi. Poput primjerice, zbog dobrog ponašanja i rehabilitacije osuđenog.
U junu 2010., ICTY je donio presude sedmorici vojnih i policijskih dužnosnika bosanskih Srba za pokolj u Srebrenici i Žepi. Suđenje Popoviću i drugima počelo je u julu 2006., a iznošenje završnih riječi dovršeno je u septembru 2009. Bilo je to najveće suđenju ove ustanove to tada. Raspravno vijeće zasjedalo je ukupno 425 dana, a u sudski spis uvršteno je više od 5.300 dokaznih predmeta i saslušano 315 svjedoka.
Vujadin Popović, obavještajni časnik Drinskog korpusa Armije Republike Srpske, i Ljubiša Beara, pukovnik iste vojske, proglašeni su krivim za genocid, istrebljenje, progon i ubojstva te su osuđeni na doživotne kazne u zatvoru. Drago Nikolić, šef sigurnosti Zvorničke brigade, proglašen je krivim za sudjelovanje i pomaganje u genocidu te je osuđen na 35 godina zatvora. Ljubomir Borovčanin osuđen je na kaznu od 17 godina. Vinko Pandurević dobio je 13, Radivoje Miletić 19 a Milan Gvero pet godina zatvorske kazne.
ICTY je također 2005. optužio Milorada Trbića – između ostalog, da je odgovoran za pogubljenje oko 1.000 Bošnjaka u Orahovcu u jednom danu, 13. jula 1995. godine, te mnoge druge zločine, ali je njegov predmet ustupljen Sudu Bosne i Hercegovine. Osuđen je na dugotrajni zatvor u trajanju od 30 godina.
Vođi bosanskih Srba Radovanu Karadžiću počelo se suditi u Hagu 2009., i suđenje još traje. Zločinac Ratko Mladić je uhapšen 25. maja 2011. i njegovo suđenje pred Haškim sudom također još uvijek traje.
Trafika|Ba|NAP
