Iščekivanje očitovanja Svete stolice i specijalne Međunarodne istražne komisije o proglašenju Međugorja marijanskim svetištem izazvalo je reakcije katolika kako u BiH tako i širom Evrope i svijeta. No u Međugorju, koji svakodnevno okuplja hiljade vjernika svih rasa i socijalnih statusa bez obzira na dobne i geografske granice, vlada potpuni mir.
Papa Franjo je tokom posjete Sarajevu 6. juna ove godine najavio da će Komisija, koju je osnovala vatikanska Kongregacija za nauk vjere na preporuku pape Benedikta XVI, do kraja mjeseca donijeti odluku o Međugorju.
“Kardinal Camillo Ruini mi je predao istraživanje nakon tri ili četiri godine. Uradili su dobar posao. Uskoro ćemo donijeti odluku”, rekao je papa Franjo.
U svojim izjavama papa Franjo je možda već i nagovijestio kakva će biti odluka Komisije. Kako su prenijeli talijanski mediji, papa je kritikovao navode o ukazanju Djevice Marije u Hercegovini.
“Ma gdje su ti vidioci koji nam govore da će Djevica Marija poslati pismo u 16 sati poslijepodne. Ne može to tako. I još žive od toga. To nije kršćanska vjera. Posljednja Božija riječ se zove Isus Krist i ništa više od toga”, rekao je papa Franjo, pišu talijanski mediji.
Međutim, hodočasnici u Međugorju su jedinstvenog stava da se njihov odnos prema svetištu koji godinama privlači vjernike sa svih kontinenata neće promijeniti.
“Bez obzira hoće li Međugorje biti proglašeno svetištem ili ne, molitva ovdje neće nikada prestati ni pronalazak mira po koji ljudi dolaze iz svih krajeva svijeta već tri desetljeća”, stav je vjernika koji su se došli pomoliti pred Gospinim kipom ispred međugorske crkve.
Izjave pape Franje nisu optimistične i vjernici poštuju svaku njegovu riječ, ali to ne mijenja njihovo mišljanje o onome što dožive u Međugorju.
“Bez obzira na ishod istraživanja Komisije koja prati slučaj Međugorje, ja ću ovdje dolaziti dok god budem mogla, jer mir u duši i radost u srcu koju ovdje doživim je neprocjenjiva”, kazala je Ljudmila Smigaljec iz Slovenije.
Istog mišljenja je i njezina zemljakinja Marta Kranjc koja već deset godina za vrijeme godišnjeg odmora prvo dođe u Međugorje gdje, kako je kazala, nakupi energiju za nastavak života.
Snagu za odgoj djeteta sa Downovim sindromom u Međugorju su daleke 1981. godine pronašli Zvonko i Ružica Mihaljević iz Osijeka.
“Bili smo mladi i klonuli duhom, ali nas je spasila Gospa Međugorska. Zbog snage vjere i molitve koju smo ovdje doživjeli i njegovali svih godina, svoje dijete smo odavno primili kao dar Božji”, kazao je bračni par Mihaljević.
Osim katolika iz regije, Međugorje je neizostavna destinacija brojnih vjernika sa svih strana svijeta. Među njima je najviše Italijana. Jedan do njih, Guisepe Greco, kaže da bi život bez molitve i susreta s Gospom bio nezamisliv.
“Imao sam strašnu tragediju u obitelji i život mi nije imao smisla, dok se nisam susreo sa Marijom majkom Božjom i pronašao smisao života u vjeri i molitvi”, kazao je Greco.
Međugorje je za njega mjesto mira i susreta sa vjerom i tako će ostati dok je živ, jer tvrdi da njegov život nebi imao smisla bez vjere i molitve u kojoj mu utjehu Gospa uvijek daje.
“Mnogima je dolazak u Međugorje i susret s Gospom dao snagu za život”, kazala je sestra Rastislava Rogovski iz Slavonije koja je u pratnji djece i roditelja sa posebnim potrebama došla hodočastiti u Međugorje.
Rogovski kaže da je Međugorje za nju Gospina ljubav za sve, jer svi dolaze majci, a ona najviše brine za svoju djecu.
“Međugorje je mjesto gdje nas Gospa okuplja, kao svoju djecu, a ovo je put crkvenog priznanja je težak i trnovit. Međutim moramo znati da i Gospin put u odgoju Isusa u znaku križa i trebamo znati da bez križa ne ide”, kazala je sestra Rastislava koja u Međugorje redovito hodočasti još od 1981. godine i namjerava dok je živa.
Smatra da i ako papa ne proglasi Međugorje svetištem neće nikada sporiti molitvu i okupljanje hodočasnika na mjestu koje je već odavno svetište za milione vjernika iz cijeloga svijeta.
Trafika|Ba|AA
