Dindim – južnoamerički magelanski pingvin – prepliva više od 8.000 km svake godine kako bi sreo svog prijatelja čovjeka Joaoa Pereiru de Souzu – 71-godišnjeg umirovljenog zidara i honorarnog ribara koji živi na ostrvu uz obalu Rio de Janeira u Brazilu.
Pereira de Souza spasio je Dindima kada ga je 2011. more izbacilo na obalu, izgladnjelog i prekrivenog uljem.
Pereira de Souza očistio je Dindimovo perje i njegovao ga više od sedmicu dana dok nije ozdravio, hraneći ga ribom kako bi mu pomogao da povrati snagu. Zatim ga je odveo na more i pustio u vodu kako bi pingvin mogao migrirati natrag u svoje stanište. „Ali on nije htio otići. Ostao je sa mnom 11 mjeseci, a onda je netom nakon što je dobio novo perje, nestao ”, rekao je Pereira de Souza za Globo TV. „Svi su rekli da se neće vratiti, ali vraća mi se u posjetu posljednje četiri godine. Dolazi u junu, a kući odlazi u februaru ”, objašnjava.
Južnoamerički magelanski pingvini obično se razmnožavaju na obalama Patagonije Argentine i Čilea – udaljene 4.000-8.000 km.
Biolog Joao Paulo Krajewski – koji je intervjuirao Pereiru de Souzu za Globo TV – rekao je za The Independent, „Profesionalci koji rade sa životinjama pokušavaju izbjeći ovakve veze kako bi mogli životinju ponovo vratiti u divljinu. Ali u ovom izoliranom slučaju vlasti su dopustile Dindimu da ostane s Joaoom zbog njegove dobrote. ”
Dodao je, „Nikad prije nisam vidio nešto slično. Mislim da pingvin vjeruje da je Joao dio njegove porodice, a vjerojatno i pingvin. Kad ga vidi, maše repom poput psa i trubi od oduševljenja. ” Zapravo je Pereira de Souza rekao: „Niko drugi ga ne smije dirati. Kljuca ih ako to učine. Leži mi u krilu, dozvoljava mi da ga kupam, da ga hranim sardinama i podignem u naručje. ”
„Volim ovog pingvina kao da je moje rođeno dijete i vjerujem da i on voli mene. Polaskan sam i sretan što Dindim svake godine mijenja svoj dom gdje ima hiljade drugih pingvina kako bi došao ovdje da provede vrijem sa mnom nasamo. To je vrlo poseban odnos.”
