… uglavnom zato jer njihovi vladari tako novostvorene vrijednosti nisu uložili u poboljšanje položaja seljaka nego u gradnju katedrala, a slično bi se moglo dogoditi i s umjetnom inteligencijom (AI), piše Reuters.
Uđe li umjetna inteligencija u naše živote tako da u dobrobitima uživa nekolicina, a ne većina, dogodit će se nešto slično, prenosi agencija.
“Umjetna inteligencija ima puno potencijala za razvoj, ali u raznim smjerovima”, kaže profesor Simon Johnson iz MIT Sloan School of Managementa.
Zagovornici umjetne inteligencije (AI) predviđaju skok produktivnosti koji će stvoriti bogatstvo i poboljšati životni standard. Konsultantska kompanija McKinsey u junu je procijenila da bi mogla stvoriti između 14 i 22 biliona dolara godišnje, a ovo drugo je otprilike trenutna veličina američke privrede.
Neki tehnooptimisti idu i dalje, sugerišući da će uz robote AI konačno osloboditi čovječanstvo jednoličnih zadaća i potaknuti život s više kreativnosti i slobodnog vremena.
S druge strane, neki se plaše da će AI ugasiti radna mjesta u gotovo svim sektorima. Primjerice, holivudski glumci su u julu protestvovali jer se boje da će zbog dvojnika koje je stvorila umjetna inteligencija ostati bez posla.
Takva zabrinutost nije neutemeljena. Historija pokazuje da je ekonomski učinak tehnološkog napretka općenito neizvjestan, nejednak i ponekad štetan.
Knjiga koju su ove godine objavili Simon Johnson i njegov kolega ekonomist s MIT-a Daron Acemoglu, istražila je hiljadu godina tehnologije – od primitivne preteče pluga do automatiziranih kioska za samoplaćanje, a zanimali su ih aspekti stvaranja radnih mjesta i širenja bogatstva.
Iako je preslica bila ključna za automatizaciju tekstilne industrije u 18. stoljeću, otkrili su da je dovela do dužeg radnog vremena u još težim uslovima. Mehaničke tvornice pamuka omogućile su i širenje ropstva na američkom jugu u 19. stoljeću.
Što se pak tiče dosadašnjih ekonomskih rezultata interneta, oni su dvojaki: stvorio je puno radnih mjesta, ali je velik dio stvorenog bogatstva otišao šačici milijardera. Povećanje produktivnosti zbog kojeg je nekoć bio hvaljen, usporilo je u mnogim gospodarstvima.
Istraživačka bilješka francuske banke Natixis iz lipnja sugerira da je to stoga što je čak i tako raširena tehnologija poput interneta mnoge sektore ostavila netaknutima, dok su istodobno mnogi poslovi koje je stvorila bili niskokvalificirani – sjetite se lanaca isporuke za online kupnju i ljudi koji su u njima zaposleni. Natixis stoga upozorava da bismo trebali biti oprezni kada procjenjujemo učinke umjetne inteligencije na radnu produktivnost.
U globaliziranom gospodarstvu postoje i drugi razlozi za sumnju hoće li se potencijalni dobici umjetne inteligencije ravnomjerno osjetiti.
S jedne strane postoji rizik od “utrke prema dnu” dok se vlade natječu u ulaganjima u umjetnu inteligenciju uz sve slabiju regulativu, a s druge zahtjevi za privlačenje tih ulaganja mogli bi biti takvi da ih mnoge siromašnije zemlje ne bi mogle ispuniti.
“Morate imati pravnu infrastrukturu i ogroman računalni kapacitet”, kaže direktor za zapošljavanje, rad i socijalna pitanja pri Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) Stefano Scarpetta.
Pokazalo se da je inovacija laka stvar, a teže je postići da radi za sve i tu dolazi politika, rekao je Scarpetta.
Za Johnsona iz MIT-a, dolazak željeznice u Englesku u 19. stoljeću u trenutku brze demokratske reforme omogućio je širim društvenim slojevima da uživaju u toj inovaciji, bilo kroz brži transport svježe hrane ili po prvi puta u korištenju slobodnog vremena.
Slični demokratski dobici drugdje pomogli su milijunima da uživaju u plodovima tehnološkog napretka u 20. stoljeću. No Johnson smatra da se to počelo mijenjati s agresivnim dioničarskim kapitalizmom koji je obilježio zadnja četiri desetljeća.
Automatizirana blagajna, tvrdi on, primjer je toga. Namirnice ne pojeftinjuju, životi kupaca se ne mijenjaju i ne stvaraju se nove pogodnosti, nego samo dobit od smanjenja troškova rada.
Radničke organizacije, koje su izgubile velik dio svog utjecaja koji su imale prije 1980-ih, AI identificiraju kao potencijalnu prijetnju radničkim pravima, kao i zapošljavanju, primjerice ako ne postoji ljudska kontrola nad odlukama o zapošljavanju i otpuštanju kojima upravlja AI.
Mary Towers iz Britanskog kongresa sindikata ističe stoga da bi sindikati trebali imati zakonska prava na savjetovanje i mogućnost kolektivnog pregovaranja o tehnologiji na poslu.
Anketa OECD-a na oko 5300 radnika objavljena u julu sugerira da umjetna inteligencija može utjecati na zadovoljstvo poslom, zdravlje i plaće, ali se također zamjećuje rizik za privatnost, a jačaju i predrasude na radnom mjestu te se ljude tjera na pretjerani rad.
Pitanje je hoće li umjetna inteligencija pogoršati postojeće nejednakosti ili bi mogla pomoći da postignemo nešto pravednije, zaključuju stručnjaci, piše HINA.
(Haber.ba)
