Rano jutros u Zadru je uhapšen Reno Sinovčić, potvrđeno je u zadarskoj policiji. Uz Sinovčića je uhapšeno još nekoliko osoba, a posljednje informacije govore da se radi o ukupno sedam osoba među kojima i djelatnici Porezne uprave.
Godinama se već uz Rena Sinovčića veže epitet “kontroverznog poduzetnika”. Sinovčićem i njegovim poslovima policija se bavila u više navrata, ali nikad još nije kazneno odgovarao. Za Sinovčića se tvrdi da je, nakon Zdravka Mamića, druga najbitnija osoba hrvatskog nogometa. Tzv. siva eminencija.
Zadnji put je Sinovčić priveden 2010. godine, tada pod optužbom da je prijetio svjedoku koji je njegovog suradnika Zlatka Lisicu iz Bibinja teretio za pokušaj reketarenja. Ispitivanje je trajalo samo sat vremena prije nego je Sinovčić pušten na slobodu, iako su postojale čak i fotografije Sinovčićevog susreta sa svjedokom protiv Lisice, koji je nešto kasnije na sudu oslobođen optužbi.
Upravo je gornji paragraf paradigmatska slika funkcioniranja pravne države kada je Sinovčić u pitanju. Svakakve optužbe stavljale su mu se na teret, ali organi gonjenja u Zadru nikada ga nisu uspjeli procesuirati. Dobre Sinovčićeve veze s policijom, sudovima, Županijskim državnim odvjetništvom i politikom u Zadarskoj županiji navodno su glavni razlog zbog kojeg aktualnu istragu protiv njega vode istražitelji PNUSKOK-a iz Zagreba.
Optuživan za iznudu i namještanje utakmica
Sinovčić je rođen 1960. godine u Zadru, a već krajem 70-ih počeo se baviti trgovinom ribom. Početkom rata 1991. godine pridružio se Zboru narodne garde i postao zapovjednik obrane Novigrada. Iz ranih devedesetih datiraju i prve optužbe protiv njega: vojna policija istraživala ga je zbog pronevjere, a civilna zbog krađe imovine iz napuštene kuće srpskog vlasnika i zbog nasilničkog ponašanja na ribarnici. Nikad nije pravomoćno osuđen.
Sredinom devedesetih Sinovčić je proširio svoj biznis i osnovao zaštitarsku tvrtku Zadar Security, koja je u međuvremenu prestala poslovati. Otprilike u isto vrijeme postao je nogometni sudac, a bavio se i preprodajom dionica zadarskih firmi koje su privatizirane devedesetih godina. U jednom takvom poslu, privatizaciji Zadranke, Sinovčić je surađivao i s Brankom Šegonom, kasnijim pomoćnikom ministra financija Slavka Linića, a u to vrijeme direktorom zadarske firme Trgo folijaplast (kasnije preimenovane u Nautilus) Zdenka Zrilića.
Krajem devedesetih Sinovčić se baca u lokalnu politiku. Krenuo je iz Općinskog vijeća Novigrada, a vrlo brzo se probio i do Županijske skupštine. U to vrijeme Sinovčić je još bio član HDZ-a, kojeg je napustio 2012. godine zbog žučne svađe s Božidarom Kalmetom. U međuvremenu je ratna sjekira zakopana pa Sinovčić od zadnjih lokalnih izbora kao nezavisni vijećnik daje podršku HDZ-ovoj lokalnoj vlasti.
Krajem devedesetih Sinovčić je ponovo optužen za iznudu u dva različita slučaja, a teretilo ga se i za sudjelovanje u namještanju nogometnih utakmica. No, iz svih afera izašao je neokrznut. Sinovčića je zaobišla i velika “akcija Offside”, kada je na inicijativu Uefe pokrenuta istraga o namještanju u hrvatskom nogometnom prvenstvu. U sklopu te akcije u pritvoru je završio i Jakov Surać, dugogodišnji igrač, a trenutno i član nadzornog odbora NK Zadra, kojem je Sinovčić pomogao da u Zadru otvori kafić.
Linić i Šegon mu oprostili dugove
Najveće Sinovčićeve afere vežu se uz medijsku kuću Vox, koju je osnovao 2005. godine, te uz pretvorbu NK Zadra, zbog čega je navodno u utorak ujutro i uhićen u Gaženičkoj cesti, kod izlaza iz Zadra.
Prije četiri godine građevinska inspekcija Sinovčića je kazneno prijavila zato što je ilegalno izgradio zgradu u kojoj je smješten Vox. Potrebne dozvole Sinovčić je ishodio naknadno pa je kaznena prijava odbačena, tako da nije snosio nikakve sankcije.
Početkom ove godine zaključena je i sumnjiva predstečajna nagodba Voxa, u kojoj je Sinovčićevoj firmi otpisano čak 70 posto potraživanja. Ovoj nagodbi snažno se protivila Stoja Mučaji, šefica zadarske Porezne uprave, zbog čega je mjesecima bila napadana od strane Sinovčićevih medija.
Mučaji je utvrdila da je potraživanje Sinovčićevog prijatelja Dalibora Zebića, aktualnog direktora i bivšeg trenera NK Zadra, krajnje sumnjivo, a vjerojatno i fiktivno. Zebić se s potraživanjima od 21,1 milijuna kuna u predstečajnoj nagodbi pojavio kao najveći pojedinačni vjerovnik NK Zadra.
Upravo su glasovi koji su proizašli iz Zebićevog potraživanja, zajedno s glasovima Zrilićevih firmi Tehno (10 milijuna kuna) i Nautilus (3,2 milijuna kuna) omogućili Sinovčiću sklapanje točno onakve predstečajne nagodbe kakvu je želio. Porezna uprava mu je pritom oprostila čak 5,6 milijuna kuna dugovanja, a otpisano mu je i 10,5 milijuna kuna duga prema Hypo banci, iako se banka tome protivila.
Glavni i odgovorni za predstečajne nagodbe u Ministarstvu financija bio je, podsjećamo, Linićev pomoćnik Šegon. Nagodba je odobrena unatoč upozorenjima Stoje Mučaji da se radi o slučaju kojim bi se vjerojatno trebali pozabaviti istražni organi. Samo par mjeseci nakon što je nagodba sklopljena, Vox je upao u nove probleme: račun mu je blokiran zbog neplaćanja poreza, te mu prijeti stečaj. Sinovčićev Vox je i na nedavno objavljenoj “listi srama”, popisu firmi koji radnicima ne isplaćuju plaće.
Preuzimanje NK Zadra
U pretvorbi NK Zadra Sinovčić je postao najveći pojedinačni dioničar kluba. S više dionica od Sinovčića raspolaže jedino Grad Zadar. To mu je omogućilo da na osnivačkoj skupštini sportskog dioničkog društva NK Zadar postane predsjednik nadzornog odbora. Sinovčićev prijatelj Zebić tada je postao direktor kluba.
Sinovčić je 2009. godine NK Zadru podnio račun na 40 milijuna kuna, koliko je navodno posudio klubu. U razdoblju od siječnja 2009. do 30. lipnja 2013. godine Sinovčiću je NK Zadar isplatio 6.797.243,31 kunu.
Novac od NK Zadra dobivale su i Sinovčićeve firme. Tako je na račun Voxa tijekom 2009., 2010. i 2011. godine sjelo čak 10.536.509,28 kuna. Dodatnih 12.693,60 kuna od NK Zadra dobila je bivša Sinovčićeva firma Zadar Security. Ukupno je Sinovčiću i njegovim firmama strane od NK Zadra u zadnjih pet godina dakle isplaćeno 17.346.446 kuna. Ostatak svojih potraživanja, u iznosu od 24.206.361 kuna, Sinovčić je pretvorio u dionice NK Zadra.
Ovakvo sumnjivo preoblikovanje NK Zadra odobrio je Boris Lalovac, ministar financija i bivši Linićev pomoćnik, koji je sjedio na čelu Povjerenstva za profesionalne sportske klubove. Povjerenstvo na čelu s Lalovcem omogućilo je Sinovčiću preuzimanje kontrole nad nogometnim klubom, iako su bili svjesni mogućnosti da su Sinovčićeva potraživanja od NK Zadra rezultat kreativnog knjigovodstva.
Izvori iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, koje posjeduje svu dokumentaciju vezanu za preoblikovanje NK Zadra, Indexu su potvrdili kako im je jasno da im se pred nosom događala mutna operacija. No, ruke su im vezane Zakonom o sportu, koji im brani intervenciju u privatizacijski proces nogometnih klubova ukoliko im neka od drugih institucija koje sudjeluju u procesu (poput recimo Porezne uprave Ministarstva financija) ne naloži da obustave preoblikovanje.
Usprkos svemu navedenom, Lalovac je 8. ožujka 2012. godine potpisao dokument u kojem stoji: “Iz svega navedenog, kao i iz elaborata o preoblikovanju, proizlazi pretvaranje tražbine gospodina Sinovčića u dionice NK Zadar, čime bi gospodin Sinovčić stekao značajni udio u temeljnom kapitalu NK Zadar, te bi eventualno odbijanje suglasnosti imalo štetne posljedice za financijski položaj NK Zadar”.
Trafika|Ba|Hina
