Tako je cijena smještaja za nepokretne osobe 900 KM, dok je 60 posto penzija 538 KM, što znači da za njihov smještaj porodica treba izdvojiti gotovo trećinu prosječne plaće u FBiH kojima se prehranjuju mnoge porodice, pa je tako starački dom nedostižni luksuz većine penzionera.
Najstariji vijećnik Tomislav Primorac ovoj odluci se oštro usprotivio kazavši kako je cijena smještaja u staračkom domu u Mostaru skočila za 120 do 130 KM što smatra nedopustivim, jer kako naglašava 60 posto penzionera nema primanja veća od 538 KM i ne može sebi priuštiti smještaj koji je gotovo duplo veći od njihovih primanja.
Luksuz ili potreba
“Prethodna cijena smještaja je bila 630 KM za pokretne osobe u višekrevetnoj sobi, a 720 KM u jednokrevetnoj, dok je za nepokretne osobe u višekrevetnoj sobi smještaj bio 770 KM, a sada su cijene veće za 120 do 130 KM. Znamo da je u zadnje vrijeme došlo do velikog poskupljenja životnih namirnica i lijekova, ali je Ministarstvo zdravstva rada i socijalne zaštite HNK dalo saglasnost za povećanja cijena usluga smještaja u Centru za stara i iznemogla lica. Smatram ovo pitanje posebno osjetljivim i treba se pitati, ako je nakon svih povećanja penzija trenutačno najniža 538 KM koju prima preko 60 posto penzionera, kako mogu platiti taj smještaj u centru. Vjerovatno im pomažu porodice, ali šta je sa onima koji nemaju porodice”, upitao je Primorac.
Predsjednik Gradskog vijeća Salem Marić je kazao kako smatra da ni jedan penzioner ne plaća smještaj u staračkom domu sam, nego da mu pomaže porodica, te je vijećnicima kazao kako je bolje da umjesto protivljenja većim cijenama upute prijedlog za subvencioniranje smještaja.
“Ako imamo socijalne kategorije koje se tamo nalaze onda se može raditi i subvencioniranje za te osobe”, kazao je Marić.
Vijećnica PMP-a Adela Gosto se složila da je potrebno subvencionirati smještaj penzionerima čija primanja nisu dovoljna za smještaj u Centru za stare i iznemogle osobe, te naglasila kako je to ono što se prvo treba riješiti, ali i povećati kvaliteta usluge da bi se moglo poskupljivati.
“Kako neko može potrošiti 700 ili 800 KM, ako ima svega 500 KM”, pitala je Gosto.
Zastrašujućim su mnogi ocijenili činjenicu da osobe koje su radile čitav život svojim primanjima ne mogu platiti smještaj u staračkom domu, te da im je potreba pomoć porodice za život, kad bi trebali da budu bezbrižni i uživaju u plodovima svoga rada.
Pritisak na porodicu
Ne treba zaboraviti ni to da sve porodice nisu u mogućnosti nadoplatiti potrebnu razliku smještaja što stvara dodatni problem u društvenoj zajednici.
Primjerice, ako penzioner ima primanja od 500 KM, a treba izdvojiti 900 za smještaj, što je u principu manjak od 400 KM, odnosno trećina prosječne plaće u našoj zemlji, a mnogi su i pod kreditom, govori da je to nedostižni luksuz za većinu, piše Klix.
(Haber.ba)
