“U nedjelju, 31. oktobra pomaknut ćemo sat”, izjavio je nedavno glasnogovornik Evropske komisije Stefan De Keersmaecker, odgovarajući na pitanje novinara što se događa s prijedlogom da se ukine pomicanje sata svake posljednje nedjelje u martu i posljednje nedjelje u oktobru.
Pomicanje sata trebalo je prestati 2019., nakon što je bivši predsjednik Komisije Jean-Claude Juncker 2018. to predložio za cijelu Evropsku uniju, s time da je članicama prepušteno da odluče hoće li zadržati ljetno ili zimsko računanje vremena, podsjeća Hina.
Prijedlog je 2019. podržao Evropski parlament, no trebaju ga usvojiti države članice. Trenutno nema nikakvih naznaka da bi prijedlog mogao dobiti njihovu podršku.
“Stvar je sada u rukama država članica”, rekao je glasnogovornik De Keersmaecker.
Evropski ministri saobraćaja odlučili su u decembru 2018. odgoditi odluku o ukidanju sezonskog pomicanja sata do 2021., ali se nakon toga ništa nije dogodilo po tom pitanju.
Odluka o tome hoće li neka država članica uzeti kao trajno ljetno ili zimsko vrijeme ovisi o njezinom geografskom položaju i stoga je teško očekivati dogovor o prijedlogu Komisije koji se sada čini ishitren, iako to niko ne želi službeno priznati.
U Evropskoj uniji postoje tri vremenske zone i najveća je srednjoevropska od Poljske na istoku do Španije na zapadu.
Kada bi sve zemlje iz te vremenske zone uzele primja radi trajno ljetno računanje vremena, u Španiji, Belgiji, Nizozemskoj, Danskoj zimi bi sunce izlazilo tek sredinom prijepodneva, a na sjeverozapadu Španije u 10 sati.
U slučaju da uzmu zimsko kao trajno vrijeme, sunce bi na istoku Poljske izlazilo u tri sata ujutro, u Varšavi u 3 sata i 15 minuta, a u Berlinu 3 sata i 44 minute.
S druge strane, kada bi zemlje na zapadu i sjeveru kontinenta ušle u zapadnoevropsku vremensku zonu, što bi bilo prirodno, nastale bi nove komplikacije jer bi primjerice Francuska i Njemačka spadale u dvije različite vremenske zone.
Stoga se čini da je sezonsko pomicanje sata, uz sve nedostatke, ipak najbolji kompromis.
(Haber.ba)
