Hadži Saliha Osmanović (68) iz Dobraka na lijevoj obali rijeke Drine kod Srebrenice svake godine otvori i srce i kuću učesnicima komemoracije 11. jula u Potočarima.
Ona je u genocidu izgubila sinove Edina i Nermana te muža Ramu. Slika njene tragedije obišla je cijeli svijet kad je objavljen snimak na kojem Ramo doziva zarobljenog sina Nermana da izađe iz šume i preda se srpskim vojnicima.
Više od 20 godina na konak i odmor kod Salihe dođu i znani i neznani, rodbina, komšije, prijatelji iz Federacije BiH i dijaspore. Bude i stranaca iz cijelog svijeta. Napuni se dvospratna kuća. I nikome nije tijesno.
– Iako je Dobrak od Potočara udaljen 50 kilometara, moji gosti vole ovdje doći. Neki se najave, a neki ne. Uglavnom, ko god dođe, ima gdje noćiti i nikoga s kućnog praga nisam vratila. Svako sebi priprema hranu, prenoće i ujutro idu u Potočare na komemoraciju. Dođu i iduće godine – govori za “Avaz” hadži Saliha.
Nekad je Salihino dvorište bilo puno života. Umjesto dječije graje i igre, danas samoća i sjećanje na sretniju prošlost
– Imala sam presretan život. Muž mi je radio u Beogradu, bio je u Alžiru, Tunisu, Libiji. Zato sam se i vratila jer mi je bilo lijepo. Barem neka znaju duše da sam ja došla. Ramo je imao dosta godina radnog staža, ali sam više od 20 godina tražila njegovu penziju i konačno je, uz dosta muke i velikih troškova, prije tri godine počela primati – govori nam Saliha.
Bol i samoća
Živi sama u obnovljenoj, lijepo uređenoj kući i avliji. Ima veliko imanje, ali stigne obraditi samo pet dunuma uz kuću. Sama kopa, kosi, uređuje voće i cvijeće, a u bašči uvijek uzgaja sve vrste povrća.
Kako kaže, tugu, bol i samoću liječi radom na imanju i branjem šumskih plodova, koje prodaje. Često ide u Memorijalni centar , prouči Fatihu najmilijima i druži se s članicama Udruženja „Srebreničke majke“
Ne zaboravlja “Dnevni avaz”
Saliha se sjeća da je “Dnevni avaz” jedini 2016. godine objavio tekst da o trošku jednog studenta iz Kraljevine Saudijske Arabije ide na hadž.
“Avaz” je bio i na mojoj ikrar dovi, ispratio me ove godine na urnu. Po povratku s hadža “Avazov” novinar čekao me ispred kuće, gdje su bili i moje komšije, rodbina i prijatelji. Novinari tog lista dolazili su mi u posjetu kada sam bila u bolnici. Uvijek rado čitam ove novine – naglašava Saliha.
(Haber.ba)
