U subotu, 11. jula, u Memorijalnom centru Potočari ukopano je devet žrtava genocida u Srebrenici, a još se traga za njih više od 1.000 ubijenih.
Porodice su sve zabrinutije, plaše se da nikada neće pronaći posmrtne ostatke svojih očeva, sinova, braće, rođaka… Kako su nam kazali u Institutu za nestale osobe Bosne i Hercegovine, potraga za preostalim žrtvama genocida u Srebrenici ušla je u najtežu fazu.
– Sve je teže doći do tačnih informacija o lokacijima masovnih grobnica. Nedavno smo imali slučaj kod Višegrada, svjedok je tvrdio sa sigurnošću da se na određenom lokalitetu nalazi masovna grobnica. Međutim, kada se došlo na teren, tamo je umjesto livade sada bila šuma. Vegetacija je učinila svoje, konfiguracija terena je drugačija u odnosu na 1995. godinu i to se nerijetko dešava – kaže Emza Fazlić, portparolka Instituta za nestale osobe BiH.
Prošle sedmice istražitelji su bili na terenu u rejonu Zvornika.
– Dobili smo informaciju da se na tom lokalitetu nalazi masovna grobnica. Kopalo se u četvrtak i petak, ali uzalud. Nismo pronašli posmrtne ostatke. Imamo stalno dojave, jako često, i one se, nažalost, skoro u pravilu pokazuju nepouzdanim. Posljednju masovnu grobnicu koja se ticala žrtava srebreničkog genocida imali smo 2010. godine. Od tada naovamo pronalazili smo samo površinske grobnice, sa ostacima jednog ili dva tijela – naglašava Fazlić.
Prema njenim riječima, upotrebna moderne tehnologije bi zasigurno olakšala rad, a bilo bi i većeg učinka.
– Kada se počne raditi na potencijalnoj masovnoj grobnici, tu moraju biti prisutni nadležni tužioci, službenici SIPA-e, mehanizacija, radnici… Sve to mora izaći na teren. Da imamo modernu tehnologiju, mnogo bi nam bio olakšan rad. Institut za nestale osobe BiH ne posjeduje georadar kojim bismo mogli utvrditi da li je bilo pomjeranja tla, što je jedan od prvih znakova da bi se moglo raditi o masovnoj grobnici. Također, svojevrsnu pomoć mogli bi nam pružiti i specijalno obučeni psi tragači, ali ih nemamo. Prošle godine smo na planini Igman pronašli masovnu grobnicu zahvaljujući upotrebi metal detektora, koji su otkrili čahure. To nam je bio trag. Ne posjedujemo ni metal detektore, za rad na Igmanu posudili smo ga od Federalne uprave civilne zaštite – ističe Fazlić.
Kako nam je kazao inženjer Hamid Begić iz Federalnog zavoda za geologiju, ni ova ustanova ne posjeduje georadar. Prema Begićevim riječima, georadar bi na određen način povećao šanse za pronalazak masovnih grobnica u BiH.
– Može poslužiti za otkrivanje metala i nemetala, stranih predmeta u zemlji. Tako bi se mogli otkriti i predmeti, poput satova, obuće i slično – govori Begić.
