Uprkos činjenici da veliki broj bh. građana živi na granici siromaštva ili ispod te granice, u našoj zemlji se i dalje nažalost dnevno bacaju velike količine hrane. Zapravo, bačena hrana se može mjeriti u tonama i do sada u parlamentima nije bilo inicijativa za donošenje zakona kojim bi se zabranilo bacanje hrane, odnosno, uništavanje neprodate hrane u tržnim centrima, restoranima, hotelima…
Za razliku od nas, parlament u Francuskoj je još 2015. godine usvojio zakon nulte tolerancije prema uništavanju neprodate hrane. Prije četiri godine je supermarketima zabranjeno da uništavaju hranu koja nije prodata, već ta hrana odlazi dobrotvornim organizacijama ili farmama za prihranu stoke. Kazne za one koji se ne pridržavaju je 75.000 eura. U Češkoj od aprila ove godine trgovački lanci više ne smiju bacati namirnice kojima istječe rok trajanja. Smrznuti proizvodi, voće i povrće, kao i druge upotrebljive namirnice, doniraju se u banku hrane i humanitarnim organizacijama, koje to dalje prosljeđuju najsiromašnijim građanima.
Donirali im slatkiše prije isteka roka trajanja
– Po meni je zapravo nenormalno i nekulturno bacati hranu, ali nažalost takvo ponašanje je kod nas i dalje prisutno. Suvišno je reći da sam za to da se u našoj zemlji donese zakon koji će kažnjavati bacanje hrane, bilo da se radi o pojedincima, tržnim centrima, restoranima, hotelima. Mi smo udruženje roditelja djece oboljele od cerebralne paralize koje, između ostalog, kada smo u prilici pomažemo takve porodice u stanju potrebe, a njih nije mali broj. I sretni smo kada nam neko donira hranu i kada je možemo pokloniti – priča nam Selvedin Dedić, predsjednik Udruženja “Dlan” iz Zenice i dodaje:
– Mi smo neki dan dobili donaciju od jednog tržnog centra. Riječ je o slatkišima kojima je trebalo da istekne rok za nekih pet dana i da to ne bi propalo oni su donijeli nama. Te razne slatkiše smo podijelili djeci. Nemam riječi kojima bih opisao njihovu radost. Zašto drugi da čekaju istek roka i bacaju tu hranu, kada je mogu podijeliti onima koji nemaju, i učiniti dobro djelo – ispričao nam je Dedić.
Jasmin Duvnjak, delegat u Domu naroda FBiH, kaže da do sada nije čuo da je postojala inicijativa za donošenje zakona kojim bi se spriječilo bacanje hrane.
– Bit ću iskren i reći da prvi put čujem za takvu jednu inicijativu. Odmah mogu kazati da je takva jedna ideja ili inicijativa, prema mom mišljenju, pohvalna, humana, plemenita. Da je dobrodošla pogotovo u socioekonomskim prilikama koje su u našoj zemlji. Ali ja tu incijativu nikada nisam čuo ni u svojim ranijim mandatima, i nisam registrirao da je bilo ko u posljednjih deset godina predložio bilo šta na tu temu. Možda iz iskustva ili praksu koja postoji u nekim od zemalja EU-a, bilo bi zanimljivo da se na entitetskom nivou takva parlamentarna inicijativa i nađe u neko skoro vrijeme – rekao nam je Duvnjak.
Sličan odgovor nam je dala i Alma Kratina, zastupnica u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH.
– Ne sjećam se da je bilo i u naznakama ramatranje takve teme, bar ne u protekle četiri godine, koliko sam bila u Parlamentu FBiH. Međutim, to je interesantna tema za razmišljanje, samim tim što mi u svim mogućim segmentima trebamo utjecati na to da se promijeni svijest ljudi o određenim pitanjima. Kada govorimo o bacanju hrane, resorna ministarstva trebaju ulagati novac više u kampanje koje će upravo pripremiti javnost za takve zakone. Treba podići svijest javnosti kolike količine hrane se bacaju ili koliki bi benefiti za građane bili da se proizvodi prije isteka roka plasiraju narodnim kuhinjama, humanitarnim organizacijama. Trebamo svi mi razmisliti o tome i ja ću istražiti tu oblast – obećala nam je Kratina.
Mirza Ramić, portparol KJKP “Rad”, kaže da se na gradsku deponiju dnevno iz Sarajeva preveze 500 do 600 tona otpada, od čega je 20 posto organski otpad, odnosno hrana.
– Činjenica je da se mnogo hrane baca. Kada se uzme u obzir analiza sastava organskog otpada, velika je koncentracija biorazgradivog otpada koji se odnosi upravo na ostatke od voća i povrća, kora i oguljina. Tu su komadi hljeba, određena jela se nađu u tom sastavu otpada. Pored toga, ima i reciklažnog materijala, građevinskog otpada, zemlje, bukvalno svega se nađe. Donošenje zakona koji bi zabranio bacanje hrane bi imao višestruku korist. To bi donijelo dobrobit svima – govori Ramić.
Dodaje kako bi se smanjile potrebe za narodnim kuhinjama.
– Ispravna hrana ne bi završila u smeću, već na trpezama onih koji nemaju novaca da je sebi priušte. Restorani bi također donirali hranu, tržni centri bi namirnice koje ne mogu prodati, podijelili prije isteka roka. A komunalna preduzeća koja se bave odvozom smeća bi manje otpada odvozili na deponije, bilo bi više mjesta za odlaganje ostalog otpada – mišljenja je Ramić.
Pričali smo i sa Edinom Dizdarevićem, rukovodiocem tehničkog sektora preduzeća “Komunalac” iz Tuzle.
Naša nacija je slaba na hljeb
– Kod nas je dnevno vaganje do 150 tona otpada na deponiji. Od toga 50 tona sigurno otpada na organski otpad u koji spada i zeleniš iz parkova i građevnski i kućni, ambalažni otpad. Ne bih pogriješio kada bih rekao da je 20 tona od toga hrana koja bi možda imala svoj bolji način zbrinjavanja. Pri tome mislim na korištenje hrane u prehrani stoke. Za mene je nezahvalno reći: “Mogli su ljudi pojesti, da se ne baci”. Malo degutantno. To je moje lično mišljenje jer sam nailazio na takve komentare – govori nam Dizdarević.
Kaže kako je u tuzlanskim naseljima praksa da ljudi u kontejnere ne bacaju hljeb.
– Uglavnom hljeb stave u kese koja zakače na kontejnere, pa oni koji obilaze kontejnere pokupe to i vjerovatno nose kućama da hrane stoku. Nema hljeba u kontejnerima jer naša nacija je slaba na tu namirnicu. Imamo i drugih pozitivnih primjera. Recimo, mi preuzimamo otpad iz bolnice na Gradini koja ima neki način zbrinjavanja kuhinjskog otpada (organski otpad, hrana) i mi ga ne nalazimo u kontejnerima. Znači da oni imaju uvezane neke firme koje odvoze to. Da li hrane stoku s tim, ne znam. Oni su po meni dobar primjer – ispričao nam je Dizdarević.
Izvor: Faktor
