Zamislite da sutra imate razgovor za posao, ili vodite firmu u koju sutra dolazi važan investitor na razgovor… Razmislit ćete kako ćete i o čemu razgovarati, no jeste li sigurni da imate potpunu kontrolu u vašoj komunikaciji?
Kako komuniciramo privatno? Jesmo li zadovoljni svojim emotivnim ili drugim odnosima?
Komunikacija je proces razmjene informacija putem sistema znakova. Komuniciramo verbalno i neverbalno, no jesmo li uvijek shvaćeni na način na koji želimo biti? Kako bismo postigli rezultat kakav želimo u komunikaciji sa svijetom oko nas i bili sigurni da je naša poruka primljena na pravi način, potrebno je imati znanje iz vještina komuniciranja.
O ovoj temi smo razgovarali sa Dijanom Duvnjak, magistricom Komunikologije i komunikacijskom savjetnicom.
Poslovno komuniciranje se rijetko ili nimalo izučava u visokom obrazovanju izuzev na studijima komunikologije. S obzirom da je poznavanje osnova poslovnog komuniciranja ključno u gotovo svim sferama poslovanja, koliko mislite da zaista nedostaje dodatnih, ili, uopće, prilika za edukacijom u toj oblasti?
Čvrsto vjerujem da su komunikacijski nesporazumi uzrok svakog konflikta. Sve dok imamo sukobe bilo koje vrste: privatne, poslovne, globalne, čak fizičke i one sa ekstremnijim posljedicama, znači da bismo o komunikaciji trebali znati malo više. Dakle, koliko god naše formalno i neformalno obrazovanje obuhvatalo izučavanje komunikacija, to nije dovoljno. Kada je riječ o poslu odnosno o komunikaciji u poslovnoj sferi, (popularno – poslovnoj komunikaciji), svakodnevno se gube sjajne poslovne prilike na svim razinama, samo zato jer nismo umjeli prenijeti svoju poruku/ideju/namjeru na pravi način, ili je nismo prenijeli uopće. Svaki posao (zamislite i najveće projekte) počinje kao dogovor. Umijeće dogovora je ključno da bi došlo do saradnje. A, svi se različito ponašamo u datim situacijama, te je naša komunikacija individualno zanimljiva. Govor tijela, odnosno neverbalna komunikacija pogotovo. Nikada ne možemo biti sasvim sigurni da smo nešto ispravno protumačili. No, što se više tome posvećujemo i učimo o komunikaciji na pravi način, odnosi će, bili oni privatni ili poslovni, biti kvalitetniji i ugodniji.
Koliki je interes za izučavanjem poslovnog komuniciranja? Žele li ljudi unaprijediti svoje znanje u oblasti komunikacija?
Komunikacije se rado biraju kao oblast izučavanja. Mnogo studenata se opredjeljuje za obrazovanje koje će ih odvesti na poslove odnosa s javnošću, naprimjer. Treba imati na umu da je to samo mali segment komunikacijske oblasti. A često se i taj mali segment zadrži u, rekla bih, tehničkom okviru pa se onda sva komunikacija kroz alat “PR”-a svede na izvještavanje odredjene javnosti o nekom dogadjaju kojem taj izvjestilac možda nije ni prisustvovao.
Odnosi s javnošću su zamišljeni kao masivan sistem neodvojiv od unutrašnje strukture (kompanije), u kojem je sve pažljivo planirano i takav sistem ne trpi škrte informacije. To je veliki posao, s najvećim stepenom odgovornosti. Posao čiji je zadatak, izmedju ostalog, savjetovati kompaniju. Dakle, tu ima mnogo mjesta da se interes proširi. I ne samo kada o ovom segmentu govorimo, svakako. Kada govorimo o obukama i treninzima (koji uvijek imaju veliki broj zainteresiranih učesnika) koji su kreirani kako bi ljudi različitih zanimanja naučili više o osnovama komunikacijskih vještina, oni često nisu svjesni te potrebe za edukacijom u komunikacijskom smislu, već kao svoje motive navode temu koja je “uvijek interesantna”. Obično tek nakon obuke shvate da su, iako se govorilo o stvarima koje su u suštini poznate, naučili o načinima kako ih unaprijediti. Počnu razmišljati i u čemu griješe prema svojim sagovornicima ali i šta su greške njihovih sagovornika koje nisu ni posmatrali kao takve, i zašto je njihov odnos mogao biti bolji, a razmjena poruka učinkovitija. Takodjer, razumiju i da je ulaganje u zdravu komunikaciju aktivnost koja nema pauzu. Ljudi koje sam imala priliku podučavati komunikacijskim vještinama kažu da je to neiscrpna tema, te da bi takve radionice trebale trajati danima.
Na koji način smatrate da je poznavanje vještina komuniciranja bitno što u sferi biznisa, tako i u neformalnim oblicima komunikacije? Smatramo li poznavanje pravila komuniciranja zdravo za gotovo?
Kao što nam zrak treba da bismo živjeli “biološki”, tako nam je komunikacija neophodna da bismo živjeli “sociološki”. I ne kažem to zato što smo mi, ljudi, društvena bića pa smo valjda stalno u nekakvoj interakciji s nekim. Primarna komunikacija odvija se sa samim sobom. Tamo sve počinje. Ako smo svjesni načina na koji sami komuniciramo (dakle, što sa sobom, što s drugima) biće nam lakše razumjeti svoje sagovornike i biti uspješniji, u svemu čega se prihvatimo. Ne mogu reći u kojoj je sferi dobra komunikacija bitnija, jer i onaj prostor u kojem razdvajamo posao i privatan život ne može odmarati od (asertivne) komunikacije odnosno ponašanja koje je win-win za sve uključene strane, o čemu god da je riječ. Neke od osnovnih grešaka koje pravimo u odnosima s drugim ljudima su upravo posljedica komunikacije “zdravo za gotovo” odnosno, “podrazumijeva se”. Komunikacija je sve osim toga. Ako stalno ne osluškujemo i ne preispitujemo govor drugih odnosno sopstveno ponašanje, uvijek će nam prijetiti opasnost od toga da nekoga povrijedimo, budemo stereotipni, imamo predrasude, ali i propustimo prilike za poslovnu saradnju, emotivnu vezu i dr. Kada kažem ponašanje, mislim na ukupni dojam, a on uključuje i neverbalni dio. Zapravo, vjeruje se da verbalno u komunikaciji učestvuje sa svega 7%!
Šta je neophodno znati kad je u pitanju neverbalna komunikacija, odnosno, govor tijela?
Neverbalna komunikacija je izuzetno dominantna u odnosu na verbalnu. Ta činjenica bi nam trebala služiti kao podsjetnik da ulažemo i u svoj govor tijela, prepoznamo svoje greške i pobrinemo se da nas se shvati onako kako smo htjeli. Često, uslijed nervoze, naše tijelo svojim sagovornicima može poslati poruku sasvim različitu od one koju smo zamislili u svojoj glavi i koju se trudimo prenijeti verbalno. Ključno je raditi na samopouzdanju. Steći ga ili unaprijediti. Samopouzdanje će nam osigurati uspjeh na poslu i omogućiti da budemo omiljena osoba u društvu. Samopouzdanu osobu koja zrači pozitivnošću i koja je otvorena za komunikaciju (ono što nazivamo karizmom) želimo sresti ponovo i upoznati bolje. Ljudi će zapamtiti kako su se osjećali u vašoj blizini. Vaše ime ili ono što ste obukli možda i neće. Osluškujte i svoju intuiciju. Kada vam ona pošalje signal za uzbunu ili neki pozitivan znak, nemojte je ignorirati već istražite tu komunikaciju malo dublje. Pri tom imajte na umu da se jezik tijela razlikuje od osobe do osobe. Nikada ne žurite sa zaključcima.
Koje biste savjete dali osobi koja sutra ide na važan razgovor za posao uzimajući u obzir da osoba nema svjesno izgrađeno znanje o vještinama komuniciranja?
Mladi ljudi (pogotovo) koji traže posao ne trebaju misliti kako je samopouzdanje rezervirano za nekog drugog. Samopouzdan stav će donijeti prve poene na razgovoru za posao, no, tome prethodi i pisana komunikacija. Vodite računa o tome kako se prijavljujete, posavjetujte se o formi CV-a ili biografije. Pazite takodjer i kada samoprocjenjujete vještine koje navodite u CV-u. Na samom razgovoru za posao se raskomotite i smjestite udobno, kažite ukoliko ste nervozni, sagovornici će imati razumijevanja. Iskreno odgovarajte na pitanja. Poslodavci vas ne bi smjeli pitati o privatnom životu, razmislite hoćete li i kako odgovarati na takve upite. Razgovor za posao je specifična situacija koja ima svoja pravila. Savjet da se uvijek treba smiješiti zapravo nije najbolji koji možete dobiti kada se radi o ovakvom intervjuu. Nasmijte se pri upoznavanju (odnosno pri rukovanju koje nipošto nemojte izbjeći) i na odlasku. Tokom razgovora, ograničite osmijeh na dijelove u kojima govorite o svojim strastima i/ili hobijima, ako se ukaže prilika za to.
Trafika|Ba
