Žalbe religijskih zajednica zbog diskriminacija u lokalnim sredinama u BiH, protesti protiv Zakona usvojenog krajem 2019. u Crnoj Gori koji su izveli hiljade ljudi na ulice, napadi na religijske objekte na Kosovu, neriješeno pitanje restitucije u Srbiji, žalbe na favorizaciju jedne vjerske zajednice u Sjevernoj Makedoniji.
To su akcenti iz ocjena američkog Ministarstva vanjskih poslova predstavljenog 10. juna, pod naslovom Izvještaj o međunarodnim religijskim slobodama za 2019. godinu.
U ovom godišnjem izvještaju opisuje se stanje religijskih sloboda u svakoj zemlji i vladine politike kojima se krše vjerska vjerovanja i prakse grupa, vjerskih denominacija i pojedinaca kao i američke politike kojima se promiču vjerske slobode širom svijeta.
State Department u početku navodi kako ustavi Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta štite slobodu religijskih sloboda i prakse, zabranjuje religijsku diskriminaciju i dozvoljava registriranim religijskim zajednicama da slobodno djeluju.
Ustav bh. entiteta Federacija BiH religiju određuje kao “vitalni nacionalni interes konstitutivnih naroda” dok Ustav Republike Srpske određuje “Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC) kao crkvu srpskog naroda i drugih pravoslavaca”.
Ponavlja se kako Ustav BiH određuje da sve pozicije u Predsjedništvu i Domu naroda pripadaju pripadnicima tri glavne etničke skupine – Srbima koji su predominantno članovi SPC-a, Hrvatima koji su predominantno rimokatolici i Bošnjacima koji su predominantno muslimani.
Navodi se i da je Evropski sud za ljudska prava iz Strazbura 2009. te odredbe Ustava BiH proglasio diskriminirajućim, ali i da po tom pitanju nije ništa urađeno.
U BiH, prema posljednjem popisu živi oko 3,8 miliona stanovnika od čega su oko 51 posto muslimani, 31 posto pravoslavci, 15 posto rimokatolici dok ostale religije, uključujući protestante i jevreje, čine oko tri posto populacije. Većina Srba pravoslavaca živi u Republici Srpskoj, većina muslimana Bošnjaka i rimokatolika Hrvata živi u Federaciji BiH. Jevreja je oko 1.000 i žive većinom u Sarajevu.
Međunarodne i lokalne nevladine organizacije, profesori i vladine agencije navode da najveće bošnjačke stranke usklađuju politike s Islamskom zajednicom u BiH (IZBiH), najveće hrvatske stranke s Rimokatoličkom crkvom, a najveće srpske stranke sa Srpskom pravoslavnom crkvom.
Religijske skupine u lokalnim zajednicama u kojima su manjina izvještavaju o nastavku vladine diskriminacije koja se tiče zabranama izgradnje ili popravke religijske imovine, u obrazovanju, zapošljavanju i socijalnim uslugama.
Konstatira se i kako Predsjedništvo BiH još nije odobrilo sporazum s Islamskom zajednicom u BiH kojim bi se regulirala prava radnika muslimana. Navodi se i kako se Islamska zajednica u BiH žalila da su škole prijetile kaznama učenicima muslimanima iz Janje, Republika Srpska, ukoliko ne bi nadoknadili nedolazak na nastavu u vrijeme religijskih praznika. IZBiH žalila se i zato što škole u BiH nemaju posebne prostorije za molitvu.
Dalje se navodi i kako se Islamska zajednica u BiH žalila kako je vojnicima muslimanima dva mjeseca služena svinjetina. State Department navodi i kako je Međureligijsko vijeće Bosne i Hercegovine (MRVBiH), koje se sastoji od članova četiri najveće religijske zajednice, ponovno izvijestilo kako vlasti neprihvatljivo sporo istražuju i procesuiraju napade s religijskom pozadinom.
U izvještaju se citira i tadašnji predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo Dino Konaković koji je u jednom intervjuu kazao kako mu ne smeta to što se jedna lokalna osnovna škola zove po antisemitu i ustaši iz Drugog svjetskog rata koji je glorificirao Hitlera.
MRVBiH je registrirao deset vandalizama nad religijskim objektima i jedan verbalni napad na pravoslavnog svećenika u Blagaju kod Mostara. Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi (OSCE) izvijestila je o 17 napada na muslimane, deset na kršćane i dva na Jevreje u 2018.
Lokalne nevladine organizacije žalile su se jer vlasti još nisu poništile odluku Visokog sudskog i tužilačkog vijeća o zabrani nošenja “religijskih obilježja” na poslu, uključujući i marame koje nose muslimanke. Vlasti u Drvaru i dalje odbijaju izdati dozvolu za gradnju rimokatoličke crkve.
U oktobru je Evropski sud za ljudska prava iz Strazbura presudio da vlasti BiH moraju u roku od tri mjeseca ukloniti srpsku pravoslavnu crkvu koja je izgrađena na zemljištu Fate Orlović u Bratuncu.
Lideri četiri najveće religijske zajednice u BiH i dalje se žale na činjenicu da vlasti u BiH još nisu donijele zakon o povratu imovine koja im je oduzeta i nacionalizirana u vrijeme komunističke vlasti. Predstavnici nevladinih organizacija i pojedini profesori izvještavaju i o kontinuiranom pritisku na učenike širom zemlje od kojih se traži da pohađaju vjeronauku.
Bošnjaci muslimani povratnici u Republiku Srpsku žele se da škole u tom bh. entitetu slave Dan sv. Save kao školski praznik. Predstavnici Srba pravoslavaca u Kantonu 10 sa sjedištem u Livnu žale se da njihova djeca nemaju pravo na obrazovanje na srpskom jeziku, baš kao i roditelji oko 500 djece Bošnjaka muslimana koji se žale da nemaju pravo na obrazovanje na bosanskom jeziku.
U decembru 2018. nepoznate osobe provalile su i oštetile katoličku crkvu u Vogošći kod Sarajeva. Provaljeno je i u julu u srpsku pravoslavnu crkvu u Donjem Vukovskom kod Kupresa u zapadnoj Bosni. Uništena su četiri spomenika na muslimanskom groblju Kazanbašča u Zvorniku.
Vijeće muftija Islamske zajednice u BiH nastavilo je s naporima na uvjeravanju neregistriranih islamskih skupina (paradžemata) koje se predominantno sastoje od sljedbenika selefizma da prekinu s tim praksama i ujedine se sa IZBiH. Ukupno se izvještava o 21 aktivnom paradžematu kojih je 2016. godine bilo 64.
State Department navodi i kako registrirane religijske zajednice imaju pravo baviti se dobrotvornim radom, osnivati fondove i graditi mjesta za okupljanja i molitve. Neregistrirane religijske zajednice imaju slobodu prakticirati svoje religije, ali se ne mogu pravno predstavljati kao religijske zajednice i nemaju spomenuta prava.
Zakonski su priznate četiri “tradicionalne” religijske zajednice: Islamska zajednica u BiH, Srpska pravoslavna crkva, Rimokatolička crkva i Jevrejska zajednica. Registar vodi Ministarstvo pravde BiH dok je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice odgovorno za dokumentiranje kršenja religijskih sloboda.
Prema zakonu, svaka zajednica od 300 i više punoljetnih osoba može aplicirati za upis u registar religijskih zajednica, predajući statut i s potpisima najmanje 30 osnivača. Nema podataka da je Ministarstvo pravde BiH odbilo ikome do sad upis.
State Department u izvještaju navodi da postoje sporazumi između BiH i Svete Stolice, odnosno Rimokatoličke crkve kao i između BiH i Srpske pravoslavne crkve. Država priznaje Islamsku zajednicu u BiH kao vrhovni institucionalni autoritet svih muslimana, uključujući i migrante i izbjeglice kao i Bošnjaka i muslimana izvan BiH koji prihvate autoritet IZBiH.
Prema zakonu, nijedna islamska skupina ne može se registrirati u Ministarstvu pravde BiH ili otvoriti džamiju bez dozvole Islamske zajednice u BiH. Krivični zakoni u BiH reguliraju zločine iz mržnje kao i svako kazneno djelo počinjeno zbog rase, boje kože, vjerskog uvjerenja, nacionalnog ili etničkog podrijetla, jezika, invalidnosti, spola, seksualne orijentacije ili rodnog identiteta žrtve.
Zakoni u Federaciji BiH, Republici Srpskoj kao i u svih deset kantona potvrđuju pravo na religijsko obrazovanje. Nastavne planove i programe iz vjeronauke razvijaju i odobravaju Islamska zajednica u BiH te dvije crkve, prenosi N1.
Također, naveden je i slučaj Fate Orlović te odbijanje vlasti Republike Srpske da iz njenog dvorišta uklone crkvu, iako je Evropski sud za ljudska prava donio odluku.
