Stari grad Ključ, u istorijskim dokumentima poznat kao Ključ na Sani prvi put se spominje 1322 godine u vlasništvu plemićke porodice Hrvatinića, tačnije Vukosava Hrvatinića, strica čuvenog Hercega Hrvoja koji je sagradio kraljevski grad Jajce.
S obzirom da je Stari grad Ključ poznat kao posljednje utočište bosanskog kralja Stepana Tomaševića pred najezdom Turaka predvođenih sultanom Mehmedom El-Fatihom, pa zbog te “posljednje epizode” bosanskog kaljevstva, Ključ i danas nazivaju kraljevskim gradom.
Mahmut paša je izdejstvovao Tomaševićevu predaju 1463. godine u Ključu, a zatim ga je odveo sultanu El Fatihu u Jajce gdje je i pogubljen.
“Stari grad Ključ se, zapravo, sastoji od tri dijela: stražarska kula Lubica, zatim ulazni dio-plato, koji je iz osmanskog perioda i zovu se Tabor kule, dok je drugi dio daleko veći i isprepleten je u samim klisurama klanca, potječe iz 13 stolječa, i to je zapravo srednjovjekovni grad Ključ na Sani”, pojasnio je je Fuad Alibegović, profesor istorije iz Ključa.
Stari grad Ključ je proglašen nacionalnim spomenikom 1951 godine.
Poslije rata općina Ključ je u suradnji sa Zavodom za održavanje kulturno historijskog naslijeđa renovirala Tabor kule, osmanski dio starog grada, ali je srednjovjekovni grad Ključ na Sani i dalje netaknut, prekriven je gustim rastinjem, debelim bršljenom, urastao je u stijene koje se okomito uzdižu iznad današnjeg Ključa.
Trafika|Ba|AA
