S proljećem se počinje više razmišljati o unosu kalorija, gojaznosti i dijeti, višku kilograma dobivenih tokom zime … Šta i kako jedemo, koliko je ishrana (ne)zdrava, gojaznost i anoreksija kao produkti industrije hrane i mode su nezaobilazne teme o kojima za Agenciju FENA govore stručnjaci za ishranu.
Osnovni principi pravilne ishrane jesu umjerenost, raznovrsnost i uobročenost, jer prekomjerni unos čini hranu nezdravom – kazala je u razgovoru za Fenu profesorica Medicinske škole u Sarajevu Ilvana Zukanović, dipl. ing. tehnologije hrane.
Jesti umjereno znači jesti u skladu sa svojim potrebama.
– Raznovrsna ishrana je uslov da u organizam unesemo sve neophodne nutritivne sastojke. Uobročenost znači unos čestih i količinski manjih obroka, jer se time ne opterećivaju organi za varenje, a iskorištenost hranljivih sastojaka je veća – objasnila je Zukanović.
Namirnice bogate ugljikohidratima i mastima neophodne su za pravilno funkcioniranje organizma, međutim, prekomjeran unos dovodi do pojave dijabetesa, povećanja tjelesne mase i arterioskleroze. Prevelik unos vitamina može uzrokovati hipervitaminoze, dok prevelik unos mineralnih materija, naprimjer, unos natrija dovodi do oštećenja bubrega.
Aditivi su sastavni dio namirnica i njihovo prisustvo je upitno sa zdravstvenog aspekta.
– Prehrambeni aditivi sintetskog ili prirodnog porijekla su supstance tačno poznatog hemijskog sastava, koje se dodaju hrani u svrhu poboljšanja tehnoloških i senzorskih svojstava proizvoda. Svi dodaci hrani koji su označeni sa slovom E i brojevima su pomno ispitani. Bitan je i podatak koliko se određenog dodatka unosi u organizam putem prehrambenih prerađevina. Svakodnevno konzumiranje prerađevina koje sadrže prehrambene dodatke štetiti zdravlju čovjeka – naglasila je Zukanović.
Precizirala je da industriji kao aditive koristi više od 3.500 spojeva. Česta upotreba pojedinog aditiva može uticati na čovjekovo zdravlje.
– Neki od opasnijih aditiva su mononatrijev glutaminat (MSG) oznake E621 koji uzrokuje pojačano lupanje srca, bolove u prsima, glavobolju, mučninu i vrtoglavicu. Smatra se da velika količina ovog aditiva pobuđuje receptore nervnih ćelija i vodi do njihovog odumiranja. Od ostalih aditiva koje je poželjno izbjegavati su natrijev nitrit, butylated hydroxyanisole (BHA) i butylated hydrozyttoluene (BHT), monosodium glutamat, propil galat, olestra i kalij bromat. Postoje i aditivi prirodnog porijekla, kao što su vitamini, prirodne boje, vlakna i enzimi. Najznačajniji prirodni aditiv je askorbinska kiselina, odnosno vitamin C – objasnila je Zukanović.
Savjetuje se više svježe hrane, umjernost u jelu te unošenje što više tečnosti u organizam.
– Za zdravu ishranu potrebno je „slušati“ svoje tijelo šta nam poručuje, jer je zdrava ishrana osnova našeg zdravlja, sreće i mira. Dakle kad pojedemo zdrav obrok trebamo se osjećati sjajno, poletno, puni energije, novih ideja i to može biti vrlo iscjeljujući proces – kazala je u razgovoru za Agenciju FENA učiteljica makrobiotičkog kuhanja u Školi kuhanja Familija Makrobiotika Ermina Tahirović.
Prema njenom mišljenu zdrava prehrana liječi i njeguje tijelo iznutra i šalje informaciju da li je nečega u dnevnom unosu hrane manje ili više.
– Nekad nam se jede nešto slatko. Tijelo nam šalje poruku da je dobilo dovoljno soli, da smo malo konzumirali zelenog lisnatog povrća i da smo malo vremena proveli na suncu u toku dana – kazala je Tahirović.
Zdrava ishrana s aspekta bosanske tradicije i kulture predstavlja tri glavna obroka u normalno vrijeme i u krugu obitelji, a mali obroci između su namijenjeni djeci, starijima, bolesnim, osobama koje teško rade i sportašima.
– Da bismo izbjegli bilo kakve greške u prehrani, najvažnije je prvo promijeniti odnos prema hrani. Trebamo se zapitati ako su naše zdravlje, pa i život uvjetovani prehranom, šta nam onda može biti toliko važnije od ishrane? Zapravo, računica je jednostavna – proporcionalno utrošenom vremenu na kvalitetu dobivamo na trajnosti i kvaliteti naših života. Korisno bi bilo za naše zdravlje da hranu žvaćemo najmanje 20 do 25 puta, jedemo u miru, a ne pod stresom i da ne jedemo dva sata pred odlazak u krevet. Hrana bi trebala biti svježe pripremljena od sezonskog voća i povrća i već smo učinili nešto korisno za naše zdravlje. I hrana nam je najveći prijatelj, upoznajmo se o njoj i dopustimo da nam uljepša život – preporučila je Tahirović.
Sama riječ makrobiotika, dodaje ona, potječe od dvije riječi, makros koja znači veliki i bios koja znači život. Doslovno, to bi značilo veliki život ili još preciznije sveukupni život. Hrana pored duhovnosti jeste najvažnija komponenta koja sačinjava život. Hrana je svuda oko nas i potrebno je veliko umijeće kako izabrati, pripremiti hranu, ali i kako pripremiti organizam da je dočeka i iz komponenti koje unosimo izvučemo ono najbolje. Naglašava da makrobiotika pomaže da se stekne upravo takvo umijeće, dakle kako odabrati kvalitetne namirnice, pripremiti ih na najbolji način, a da to bude u skladu s godišnjim dobima kao i fizičkim i emocionalnim stanjem organizma.
– A to nije baš tako jednostavno. Domaćice sve manje vremena provode u kuhinji. Industrija hrane kojoj je prirodan cilj profit, a ne naše zdravlje, savršeno se uklapa u ovaj novi socijalni ambijent. Procesuirane namirnice domaćicama omogućuju da od svoje kuhinje naprave fast food restoran. Procesuiranje hrane je nastalo kao posljedica ideje da hrana duže traje i da je jeftinija. Zato sada na policama imamo bijelo brašno koje je ekonomičnije, ali kome je nutritivna vrijednost zanemariva. Isti je slučaj s bijelom rižom, a također i sa zamrznutim povrćem. Sve ovo je uzrokovalo da se velika većina čovječanstva hrani nezdravo. I kao što genetski modificirana hrana nije riješila problem gladi u svijetu, tako ni makrobiotika neće na globalnom nivou pomoći čovječanstvu da promijeni način ishrane. Ipak, dobra vijest je da osviješteni pojedinac ima izbora – objasnila je Tahirović.
Makrobiotički osviještena osoba bira ekološki, odnosno organski uzgojene namirnice biljnog porijekla, zatim cjelovite, odnosno svježe neprocesuirane namirnice pripremljene prirodnim procesima obrade poput kuhanja, fermentiranja, sušenja.
– Nekad smo sklanjali djecu s ulice da ih ulica ne bi odgajala. Sada nam ulica kreira prehrambene navike naše djece, ali i nas samih. I roditeljima je često jednostavnije odvojiti nekoliko maraka za koje djeca najčešće kupuju sendviče s pecivom od bijelog brašna s obiljem nekvalitetnih masnoća, aditiva i jeftinih začina. Ovakva hrana samo privremeno izaziva osjećaj sitosti, a ustvari se radi o punom želucu praznih kalorija od kojih se deblja – kazala je.
Nutricionista Vanja Elez kaže da je zdrava ishrana ona koja je izbalansirana i koja osigurava organizmu da ostvari sve dnevne zadatke te da je kvalitetna zdrava hrana ona koja brzo osigurava da se proces varenja obavi i da energija što prije stigne do ćelija u organizmu.
– To su sirovo voće, povrće, orašasti proizvodi i žitarice. Zeleno povrće ima veliku nutritivnu vrijednost i trebalo bi da ga unosimo svakodnevno. Voće ima veliki značaj u unosu vitamina i njihovoj brzoj apsorpciji u organizmu, jer je proces varenja vrlo kratak. Višak proteina je jedan od najvećih problema u današnjoj modernoj ishrani, jer prosječno unosimo i do četiri puta vise proteina nego što je potrebno – naglasio je Elez.
Dodao je da je potrebno unositi više proteina u slučaju povećane fizičke aktivnosti, a ukoliko osoba planira dan provesti sjedeći, najbolje je da proteinski unos smanjimo na minimalan nivo.
– Broj obroka zavisi od fizičke aktivnosti. U antička vremena se jelo jednom ili dva puta dnevno. Danas je uvriježeno mišljenje da se trebaju imati tri obroka dnevno. U svakom slučaju najvažniji obrok u toku dana je doručak koji treba da bude najobilniji. Ručak bi trebao da bude manje obilan, a večera samo ukoliko osjećamo potrebu za hranom. Večera treba da bude bazirana na voću i ako je moguće ne poslije 18 sati – kaže Elez.
Kao najveću grešku u ishrani Elez navodi preskakanje doručka što je direktna posljedica kasnog obroka prethodne večeri, jer se tek ujutro počinje ponovo variti hrana koja je trunula cijelu večer u organizmu. Druga velika greška je neunošenje dovoljne količine vode, koja bi trebala da bude oko dva litra dnevno.
– Najbolji odgovor šta je makrobiotika nam mogu reći naše prabake i pradjedovi. Uglavnom su to bili proizvodi od žitarica s dodatkom zelja, razne vrste proja sa zeljem i pita zeljanica – kazao je Elez.
On kaže da su gojaznost kao i anoreksija bolesti te da se njihov uzrok krije u ljudskoj psihi.
– Ukoliko nemamo svoj život pod kontrolom i prepustimo se da nam navike određuju drugi kroz različite vrste propagande, onda ćemo imati rezultate koje ta propaganda očekuje. Ne treba zanemariti činjenicu da u okviru prehrambene industrije postoje veliki timovi marketinških stručnjaka koji se bave nama i našim navikama. Poznati su primjeri McDonaldsovih reklamnih kampanja i XL porcija, čija je cijena bila manje od 10 posto skuplja od normalne porcije, pa su gomile ljudi hrlili da uzmu što više hrane. O tome je snimljen i Oskarom nagrađen film “30 dana”. Slična stvar se dešava kod anoreksije jer se kroz medijsku kampanju, najčešće mladim djevojkama servira ideal ljepote. Njima se kao uzori predstavljaju kroz medije vrlo mršavi modeli. Jedna od zakonitosti ljudskog uma je da se čovjek pretvara u ono što stalno gleda – pojašnjava Elez.
Bez fizičke aktivnosti nema kvalitetnog metabolizma.
– Zato svaka dijeta bez fizičke aktivnosti je unaprijed osuđena na propast. Postoje neke dijete koje ljude privremeno dovedu do mršanja, ali na štetu zdravlja i drugih nuspojava. Fizička aktivnost mora da bude dnevna rutina, a ne nešto za što ćemo se pripremati dva ili tri puta sedmično. Jednostavna šetnja, ili odlazak na posao pješke je sasvim dovoljno. Preporučujem da svako od nas prošeta minimalno pet do šest kilometara dnevno i imat će puno zdraviji život. Recimo još da rad u bašti jeste jedan od najkvalitetnijih aktivnosti kroz koji su svi mišici u našem tijelu aktivni u dovoljnoj mjeri – savjetuje predstavnik Centra za prirodnjačke nauke Vanja Elez.
Među konceptima zdrave ishrane je i vegetarijanstvo koje se već odavno nameće kao drugačiji stil života.
– To je čovjekov pokušaj odbrane od sve prisutnijeg planetarnog zagađivanja i trovanja organizma, najviše od prehrambenih i farmaceutskih industrija i to veoma sistematski – kazao je u razgovoru za Agenciju FENA kuhar u vegetarijanskom restoranu Saša Obućina.
Kao zamjenu za životinjske proteine (bjelančevine) Obućina navodi mahunarke, sojine proizvode kao što su tofu, tempeh ili orašaste plodove ili kroz pšenični gluten. Kaže da je vegetarijanska ishrana poznata od davnina, a i danas se prakticira najviše iz nutricionističkih i etičkih razloga.
Obućina je u svojoj knjizi „Moja zdrava kuhinja“ koja je ujedno i prva knjiga o vegetarijanstvu na ovim prostorima, ponudio dosta recepata koji bi trebali pomoći ljudima ako su uistinu spremni da promijene svoje prehrambene navike.
Fitnes trener i savjetnik za ishranu Džemal Gekić u razgovoru za Agenciju FENA kaže da mnogi pokušavaju odgovoriti na pitanje šta je zdrava ishrana, iako je vrlo jednostavno. Zdrava ishrana prema njegovom mišljenju bi u najjednostavnijem smislu bila ishrana koja je sastavljena od pravih, neprerađenih namirnica, odnosno hrane koja je bila hrana i prije 50, 100 i 1.000 godina.
– Problem je što hrana koja dolazi do nas je fabrički prerađena, s aditivima i konzervansima koji im produžavaju trajanja, pojačavaju ukus, s umjetnim bojama, dodanim šećerom, soli i slično. Čim se hrana preradi, ona gubi dio ili gotovo sve nutritivne vrijednosti, tako da više nije zdrava – kaže Gekić.
Prema njegovom mišljenju, najčešće greške koji ljudi prave su preskakanje obroka, odnosno veliki razmaci između obroka u smislu kada neko ¨zaboravi¨ da jede ili ¨nema vremena¨ da jede.
– Veoma je malo situacija u kojima zaista nemate vremena da jedete, jer uvijek trebate da nosite sa sobom ili voćku ili sjemenke. U suprotnom ćete pojesti više ili prvo što vam „dođe pod ruku“ – kaže Gekić.
Naglašava da je gojaznost veliki problem u BiH te da je to stvar ishrane, fiziologije, pa tek onda psihologije. Današnji tempo života je dosta statičan te vodi do gojaznosti, problemima s bolom u leđima, bolovi u koljenima, vratu, što vodi i do glavobolje.
– Fizička aktivnost treba da bude dio vaše svakodnevnice kao što je i pranje zuba, ručak, tuširanje, facebook. Nemojte da vas odvraća to što ¨nemate vremena¨, za kvalitetan trening i dovoljnu količinu aktivnosti, potrebno je tri do četiri puta sedmično po 30-45 minuta vježbanja. Skratite vrijeme koje provodite na facebooku, ispred TV-a, pijenje kafe, pa i san, jer zdravlje vam treba biti na prvom mjestu – naglašava Gekić.
Prema njegovom mišljenju, motivacija za vježbanje je bitnija od motivacije za zdravu ishranu, jer kada ljudi redovno vježbaju, pazit će i šta jedu i neće praviti toliko grešaka prvenstveno zbog uloženog truda.
Prvi u BiH koji se počeli proizvodnju zdrave hrane su članovi porodične firme “Jukan eko hrana”.
– Umjesto vještačkih konzervansa koristimo pekmez od jabuka. Proizvodnja se zasniva od uzgoja do prerade voća, ljekovitog bilja i žitarica. Naši proizvodi su organskog porijekla, bazirani na integralnim žitaricama i jabukovom pekmezu, bez šećera – kazao je direktor firme Tarik Jukan.
Trafika|Ba|Fena
