– Svrha je da se spriječe zloupotrebe, pogotovo kod ljudi koji su korisnici minimalne ili zagarantovane penzije a za čije ostvarivanje uvjet je i prebivalište. I onda ljudi ostvare te penzije, odu u inostranstvu, ne odjave se, u nekim slučajevima čak rade i nacrno, a primaju istovremeno penziju na koju ne bi imali pravo da su odjavili prebivalište – pojašnjava nam Kvesić.
Dodaje kako oni reagiraju kada im banka pošalje obavijest da neko nije tri mjeseca ili duže podigao čekove.
– Mi ne znamo je li neko podigao ili nije čekove dok ne dobijemo obavijest od banke. Tek tada reagiramo. Osobe nam se potom jave kada vide da im nije “legla” naredna penzija i zatraže ponovnu uspostavu isplate, što se i učini. Ne mora se nama ispovijedati, govoriti gdje je išao, šta je radio, zašto nije podizao čekove – kazuje Kvesić za Faktor.
Osvrnuo se i na primjer šta ako je penzioner na bolničkom liječenju i ne može podići čekove.
– Ukoliko osoba ne može ići do banke, ili je u bolnici na dužem liječenju, nema nikoga da bi mu dao punomoć, možda je rješenje da penziju prebaci na poštu, pa će im donijeti i ček i penziju, tako da s te strane su u mogućnosti uredno primiti svoju penziju – kazao nam je Kvesić.
Razgovarali smo i sa Hasom Halilovićem, predsjednikom Upravnog odbora Saveza udruženja penzionera Tuzlanskog kantona.
– Na svakom čeku piše da su penzioneri u roku od 90 dana dužni preuzeti čekove od penzije. Da li je bilo zloupotreba u Tuzlanskom kantonu zaista mi nije poznato. Recimo, penzionere koji imaju problema da preuzmu čekove savjetovali smo da pređu na isplatu preko pošte. Međutim, dobijali smo odgovore da im je povoljnije preko banaka primati penzije jer mogu ući u dozvoljeni minus u visini jedne penzije kako bi mogli preživjeti od mjeseca do mjeseca. Da mogu platiti lijekove, režijske troškove… – ispričao je Halilović. prenosi hayat
(Haber.ba)
