Prva inicijativa potekla je od američke Socijalističke stranke 1909., a iduće godine na Međunarodnoj konferenciji žena socijalista u Kopenhagenu, na poticaj Njemice Clare Zetkin izglasano je načelo proglašenja Međunarodnog dana žena, ali bez utvrđenog datuma.
U to vrijeme u industrijskim zemljama zaredali su zahtjevi protiv diskriminacije pri zapošljavanju i zahtjevi za pravo glasa ženama.
Dan žena prvi je put bio proslavljen 19. marta 1911. u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj s više od milijun žena koje su sudjelovale u manifestaciji.
Idućih godina taj dan se zaboravlja zbog rata i cijepanja radničkog pokreta, ali novi poticaj stiže iz Rusije gdje su 8. marta 1917. (23. februara po ruskome kalendaru) radnice u Sankt Peterburgu (tada Petrogradu) prosvjedovale tražeći kruha i povratak muškaraca s ratišta.
Tim je danom zapravo počela februarska revolucija i Lenjin je 1921. uveo Dan žena u počast radnicama.
Feministički pokret s početka 70-ih godina poseže za Danom žena kako bi na taj dan tražio jednakost političkih i socijalnih prava među spolovima.
Godine 1977. Ujedinjeni narodi proglasili su 8. mart “Međunarodnim danom za prava žena i za mir”. Od tada dan ima simboličko značenje, posebno u državama gdje se žene moraju boriti za osnovna prava, a posvuda gdje su žene žrtve nasilja ili nejednakosti.
