Splićanin Igor Smiljanić već treći dan boravi u samoizolaciji i to u vlastitom automobilu.
Igor radi kao vozač turističkih autobusa i po zadatku i poslom je otišao u Italiju samo nekoliko dana nego je ta zemlja proglašena “crvenom zonom”. U Veneciji je preuzeo pun autobus turista, vozio ih Italijom, nakon nekog vremena s njima prešao u Austriju, odakle je ta grupa trebala krenuti put svojih domova. Tada je već proglašena karantena u Italiji.
Igor je, ovaj put s praznim autobusom, krenuo put Splita. Jako dobro upoznat sa situacijom, dolazi na granični prijelaz na Macelj. Nedjelja je, oko 18 sati. Nema sanitarnog inspektora. Nije mu dodijeljeno rješenje o samoizolaciji. Silom prilika, kaže.
– Znao sam i sam koji su koraci preda mnom i svjestan sam bio kako moram u samoizolaciju – kazao je Igor za Slobodnu Dalmaciju.
– Samo rješenje, taj papir nisam dobio, ali to je najmanje bitno – dodaje.
Tu noć je odlučio prespavati u hladnom autobusu, na odmaralištu Draganić. U ponedjeljak kreće put svog grada. Nazvao je dežurnu epidemiologinju splitskog Nastavnog zavoda za javno zdravstvo.
– Jako ljubazna gospođa mi je nakon cijele priče, a kazao sam precizno koje datume sam bio gdje, rekla da ako ne osjećam simptome da me ne može poslati u karantenu, jer je protokol takav. Dakle, protokol kaže da u karantenu idu samo oni naši državljani koji imaju simptome ili, po sili zakona, svi strani državljani, iako nemaju simptome – prepričava razgovor.
Nije znao gdje će, s obzirom da u porodični dom nije smio jer nije želio prenijeri koronavirus supruzi i djeci. Prijatelj mu nudi svoju kuću na selu u Šibensko-kninskoj županiji. Igorova supruga priprema vozilo, puni ga namirnicama, posteljinom, sredstvima za dezinfekciju i ostavlja, s ključem u bravi, vozilo pred garažom gdje Igor mora dovesti autobus. Nema susreta, nema zagrljaja…
– Preuzeo sam auto i odvezao sam se u tu prijateljevu kuću, gdje su me vidjele komšije kako otvaram kapiju. Komšije su bile udaljene najmanje sto metara od mene, a ja na licu imam masku. Nakon toga kreće pakao, prijatelja bijesne komšije zovu, prijete mu, da li je normalan, da je doveo virus u selo – ispričao je.
Prespavao je u toj kući, ujutro je dezinficirao i napustio je, da ne stvara prijatelju dodatne probleme, a zatim je preko turističke aplikacije bukirao kuću nedaleko spornog sela, na 13 dana. U razgovoru s vlasnikom objekta jasno je kazao kako mu kuća treba za samoizolaciju. Vlasnik nakon toga dolazi u sukob s rođenim ocem jer stariji gospodin, poput komšija, ne želi potencijalnog nositelja koronavirusa u svoja četiri zida.
– I evo me, 48 sati nakon ulaska u Hrvatsku, ja sam u autu – kazao je.
Kako se sve na kraju obično riješi – tako je donesena porodična odluka da se Igor ipak vrati u svoj dom, a supruga s djecom prije toga iseli kod prijatelja.
– Nigdje san, nema me, nenaspavan san, nervozan – priznaje.
