Sarajevo danas obilježava 21. godišnjicu otkako je probijen „Tunel D – B“.
Prokopan ispod piste jedinog sarajevskog aerodroma tokom najžešće opsade Sarajeva 1993. godine, jedan je od najvećih fenomena tokom srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu i najstrožije čuvana tajna Sarajeva tog vremena.
Dug 720, a visok 1,5 metara predstavljao je jedini put kojim je u Sarajevo stizala hrana, lijekovi i naoružanje. Povezivao je dva dijela slobodne teritorije pod kontrolom Armije RBiH: Dobrinju i Butmir. Otud je dobio i naziv “Tunel D – B”. Za Sarajevo nije značio ništa drugo do – život!
„Tunel D – B“ ideja je danas penzionisanog generala Armije BiH Rašida Zorlaka, koji penzionerske dane provodi najčešće na pčelinjaku u Malešićima pokraj Ilijaša. Projekt za tunel uradio je dr. Nedžad Branković, tad najbolji inženjer opkoljenog Sarajeva, koji je imao tek 31 godinu. I jedan i drugi slažu se da svako ko je iskopao i jednu lopatu zemlje na ovom tunelu, ima velike zasluge za njegovo nastajanje, naročito bh. rudari, 24 sata su neprekidno radili na ovom projektu.
– Nema životne situacije, neprilike iz koje nema izlaza – rekao je dr. Branković. A oni su ga, kaže, u ratnom Sarajevu pronašli upravo u tunelu. Smatra da svako vrijeme ima svoj tunel. I ova, kaže on, teška politička i ekonomska situacija u kojoj se BiH nalazi trenutno, ima izlaz. Samo treba pronaći formulu i vjerovati u sebe.
– Nažalost, mi svaki dan udaramo sebe u glavu i govorimo da smo najgori, najkorumpiraniji… To nije tačno. Ako tako nastavimo, nama ne treba neprijatelj. Mi ćemo sami sebe uništiti – kaže dr. Branković. Upozorava da Bošnjaci moraju vratiti povjerenje u sebe. A, upravo, „Tunel D – B“ može biti inspiracija da Bošnjaci itekako mogu biti sposobni.
Gledajući sa današnje distance Branković kaže da je radio mnogo složenije projekte od „Tunela D – B“. Ali, s obzirom na situaciju u kojoj su gradili sarajevski tunel, i njegovog značaja za Sarajevo koje se već gušilo pod agresorskim granatama, nije nikada, a vjerovatno i neće nikada raditi odgovorniji posao, od kojeg direktno zavise desetine hiljada ljudskih života.
Priznaje, kao 31-godišnjak, nezreo čovjek, tada nije bio svjestan tereta pred kojeg je pred njega postavila država Bosne i Hercegovina.
– Šta zna dijete šta je šina od 200 kilograma – kaže Branković kroz šalu, koji će deset godina nakon prokopavanja tunela postati i premijer Federacije BiH.
General Rašid Zorlak, koji je pokrenuo projekt prokopavanja „Tunela D – B“, „žile kucavice“ opkoljenog Sarajeva u ranijoj izjavi za agenciju Patria kazao je kako tunel nije ništa drugo nego najbolji odgovor agresoru u tom periodu.
– Dok smo te noći 1992. godine ležali sa glavama ugurani u podrumske prozore neke kuće u blizini aerodroma i čekali priliku da se vratimo na sigurnu teritoriju, nikad se nisam osjećao bjednije. Proklinjao sam četnike, razmišljao o Bosni, narodu, o mogućnostima borbe, o upornosti i neuništivosti našeg naroda – rekao je Zorlak. Tad će se u njegovoj glavi roditi ideja koja će u grad Sarajevo, koji je već danima bio pod opsadom, vratiti život i nadu.
– Znao sam da ispod piste mora postojati drenažni sistem pa sam pomislio da bi se to moglo koristiti za prolaz ispod nje. Drugim riječima, te noći 5. na 6. novembar ‘92. godine, sinula mi je ideja o prokopavanju tunela – prisjetio se Zorlak.
Drenažni sistem koji bi se mogao koristiti za prolaz ispod piste kao takav nije postojao. Ali će za nekoliko mjeseci postojati sarajevski tunel. Probijen je 30. jula 1993. godine, u 20:50 časova.
Trafika|Ba|NAP
