Na planini Manjača u blizini Banjaluke komemorativnim skupom je obilježena 18. godišnjica zatvaranja logora kroz koji je prošlo 5.000 logoraša.
Manjača je kao zarobljenički logor počeo da funkcioniše 15. maja 1992. godine. U jednom trenutku, na Manjači je bilo zarobljeno približno 3.640 muškaraca. Logor je bio smješten na vojnom terenu za obuku, u objektima bivše vojne farme.
Današnjem skupu su prisustvovali preživjeli logoraši iz cijele BiH. Doputovali su iz Sarajeva, Mostara, Brčkog, Tuzle, Donjeg Vakufa, Jajca, Sanskog Mosta, Ključa i Prijedora.
Predsjednik Saveza logoraša BiH Jasmin Mešković izjavio je Feni da se danas odaje počast i svim logorima u BiH, a bilo ih je 650.
– Želimo da prenesemo jasnu poruku i naše jasno opredjeljenje, a to je da ćemo učiniti sve da se zlo nikada i nikome ne ponovi – potcrtao je Mešković.
Napominje da je postavljanje spomen-ploče bivšim logorašima u Manjači problem s kojim se već odavno susreću.
– Obratili smo se Ministarstvu odbrane BiH, te smo tražili saglasnost za njeno postavljanje, jer se zna da je ovdje bio logor. Ali dobili smo negativan odgovor od njih jer je jedan parlamentarni vojni povjerenik donio rješenje o zabrani postavljanja spomen-ploča koje govore o proteklom ratu – naglasio je.
Dodao je da se ne protivi takvom riješenju, ali na samom poligonu na Manjači ima jako puno spomen-ploča koje su posvećene Vojsci RS-a.
Naglasio je da je logor Manjača evidentiran od Međunarodnog crvenog krsta, tako da ovo nije logor koji je izmišljen, jer postoje određene presude kako kod domaćih sudova, tako i Međunarodnog suda u Hagu.
– Ne vidimo razlog zašto bi ta ploča nekome smetala – zaključio je.
Potpredsjednik Saveza logoraša BiH Sabahudin Garibović kazao je da se spomen-ploča svake godine unosi u logor ali da ne dozvoljavaju njeno postavljanje.
– Mi više ne znamo kome bi se trebali obratiti za postavljanje ove ploče ni ko je stvarni vlasnik poljoprivrednog dobra gdje je bila Manjača – kazao je.
Jedan od logoraša Kasim Hadžić kazao je da je bio dva mjeseca u Manjači.
– Svaki logoraš i svaka slika iz logora ima svoju priču. Između sebe smo dijelili zlo i dobro. Moj prvi komšija je bio jedan od stražara. Nikada mi nije pomogao. Nakon rata mi je okrenuo leđa kao da sam ja kriv – kazao je Hadžić.
Bećo Botonjić bio je takođe u logoru Manjača oko pet mjeseci i treći put dolazi na ovo mjesto.
– Oko 35 kg svog mesa sam pojeo. U logor sam došao s 115, a izašao s 80 kg. Propatio jesam, ali bar sam preživio. Sada živim u Londonu – kaže Botonjić.
Priča da su ga tukli i onda kada je bio jako bolestan. Nisu dali da spava na slami, pa je, kako kaže, čupao travu.
Ferid Medić proveo je logoru šest mjeseci. Kad je stigao u Manjaču, prvo je bio ispitan, pa pretučen.
-Onda su mi uzeli pertle da se slučajno ne ubijem i ne odem na bolje mjesto. Za doručak smo imali komadić tanke slanine i čaj bez šečera. Za ručak smo imali po tri mala krompirića bez soli – prisjetio se Medić.
Hamdija Bajramović iz Ključa, koji je u ovom logoru bio oko sedam mjeseci, kaže da mu je teško o tome pričati.
– Imam velike bolove, koje su posljedice ovoga. Danas nije lako ni pričati o tome. Vrlo je teško napraviti reprizu onoga što sam preživio – kazao je Bajramović.
Redži Islamagiću je ovo prvi put da posjeti logor Manjača, gdje je bio sa svojim ocem i bratom. U ovaj logor je prevezen iz Omarske.
-Najgore je bilo udaranje i slaba hrana. Morali smo ići na prisilan rad. A to je bilo i dobro, jer smo dobivali više hrane. Sjekli smo drva i nosili na leđima oko dva kilometara. Ovo mi je prvi put da dođem u Manjaču. Nisam siguran kako sam našao snage za to. Došao sam samo zbog ubijenih ljudi koje sam poznavao – kazao je Islamagić.
Oko deset maratonaca iz Krajine odali su danas počast logorašima tako što su pretrčali dionicu od Ključa do Manjače.
Posjetioci su takođe položili cvijeće na masovnoj grobnici Bunarovi u neposrednoj blizini Manjače u kojoj su ubijena 22 logoraša.
U logoru Manjača su od 1991. do 1992. godine, a onda i u 1995. godini, vojne snage Republike Srpske držale zatvorenike, najprije hrvatske civile i vojnike tokom Domovinskog rata u Hrvatskoj, a onda bošnjačke civile i vojnike tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Zarobljenici na Manjači bili su uglavnom Bošnjaci, a bilo je i nešto bosanskih Hrvata i tek poneki bosanski Srbin. Velika većina zatočenika bili su civili, bilo je i maloljetnih i starijih, kao i duševno hendikepiranih muškaraca, navedeno je tokom sudskih postupaka u Haškom tribunalu.
U neposrednoj blizini logora pronađena je masovna grobnica sa posmrtnim ostacima 540 žrtava, za koje se protpostavlja da su logoraši.
Fena|Trafika|Ba
