Pišem ovo pismo kao bivši premijer Vlade Kantona Sarajevo, ali prije svega kao roditelj 20-omjesečne djevojčice o čijoj budućnosti razmišljam.
Prve odluke koje sam kao premijer Vlade KS donio bile su one o jačanje institucija za borbu protiv kriminala, korupcije, inspekcijskih i drugih nadzora. Inspekciji smo obezbijedili novac za prijem 30 novih inspektora, Upravi policije prijem novih policajaca (preko 200), nabavku automobila i druge opreme. Tužilaštvu Kantona skoro sve što su od nas zatražili – nove tužioce, radnike u administraciji, parkinge, prostor za arhiv i još ponešto. Motive za to ne moram objašnjavati.
Jedan je primjer interesantan, a radi se o tome da mi je prije dolaska na ovu funkciju, predsjednik Kantonalnog suda rekao da nema NIJEDAN slučaj privrednog kriminala i da planira reducirati rad tog odjela. U Sarajevu poharanim političkim kriminalom i korupcijom, privatizacijama, nije bilo istraga i slučajeva privrednog kriminala.
Odlazak bivše glavne tužiteljice i dolazak nove nekako mi je ulijevao nadu i nakon prvih sastanaka sam bio baš optimističan. Neke se stvari jesu pokrenule, stari slučajevi oživjeli i istrage pokretale poput „GRAS-a“, „Šipad-a, „Bosnalijek-a“, a počeli su čak i političari odgovarati za svoja nedjela, privođeni su, hapšeni i procesuirani. I Odjel privrednog kriminala je počeo sa radom, a stizale su i optužnice.
Prvi izvještaji na Skupštini usvajani su jednoglasno i pričalo se o pozitivnim pomacima. Međutim, optimizam i vjera u institucije i ljude nije trajao dugo. Desili su se slučajevi koji su počeli prikazivati realnu sliku stanja, nerada, nestručnosti i jakih veza i sprege politike sa institucijama sistema, a ovi navedeni slučajevi kriminala padali kao kruške na sudovima, te su uglavnom svi oslobođeni.
Kriminal u GRAS-u niste mogli dokazati. To bi prosječan pravnik lahko dokazao, vi niste mogli. Nijedne ozbiljne presude nema.
Prvo smo otkrili sve anomalije u Upravi policije i radu bivšeg komesara. Od nezakonitih činovanja, prijema u MUP preko štela i političkih intervencija, sumnjivih iskaza službenih osoba do lažnih zapisnika. Ad hoc tijelo Skupštine KS je najzaslužnije što se ova tema napokon otvorila na pravi način. Zastupnik Okerić i ekipa su uradili bolji posao od profesionalaca koji bi trebali garantirati sigurnost i pravedan sistem. Dokazali su anomalije, propuste, potencijalni kriminal. Naveli počinioce i imena. Iz Tužilaštva su negodovali tvrdeći da se ta komisija nema pravo miješati u njihov rad. Ovim je hrabrim momcima bila važnija pravda od pritisaka koje su trpili. Nalaz ad hoc komisije je pokazao sve ono što je Sud potvrdio u presudi u slučaju Memić, a Tužilaštvo tvrdilo suprotno. Oni su dokazali i propuste policajaca, a Tužilaštvo donijelo odluku da propusta nije bilo i da nema elemenata za pokretanje istrage.
Šta da nije bilo Okerića i ekipe? Šta da Muriz Memić nije ovako hrabar i istrajan? Šta se dešavalo u sumnjivim slučajevima prije ovog u kojim su porodice šutjele, a društvo nijemo posmatralo? Koliko počinilaca danas mirno šeta gradom, bahati se, troši tajkunski novac i prijeti novim, sličnim dešavanjima?
Jedna jako bitna stvar – na sjednicama organa moje bivše stranke, pojedinci su tražili da se ukine finansiranje Tužilaštva ili da se drastično smanji. To su tražili upravo oni koje vi danas u Tužilaštvu štitite.
Sad se vama lično obraćam tužiteljice Burzić.
