Više od 25 godina prošlo je otkako su nadzorne kamere u trgovačkom centru u Bootleu u Velikoj Britaniji, snimile dvojicu mladića i dvogodišnjeg dječaka.
Jedan od njih vodio je dječaka za ruku, a kako su kasnije kazali svjedoci, svima se činilo da im je to mlađi brat.
Tek kasnije će se saznati da su, pred stotinama svjedoka, dječaka vodili njegovi otmičari i hladnokrvne ubice.
Naknadno se saznalo da su 12. februara 1993. godine desetogodišnji Jon Venables i Robert Thompson do smrti mučili Jamesa Bulgera.
A u vrijeme od kada je ta snimka uhvaćena i kada je ubijen James Bulger na željezničkom nasipu nekoliko kilometara dalje, tri dječaka viđena su kako hodaju tim područjem.
Nekoliko svjedoka ispričalo je kasnije da je maleni Bulger djelovao uznemireno. Neki su čak vidjeli da stariji dječaci udaraju i šutiraju dvogodišnjaka. Ali većina posmatrača nije učinila ništa da ih zaustavi.
Jon Venables i Robert Thompson tog su dana otišli s nastave i uputili se u trgovački centar New Strand u Bootleu, nedaleko Liverpoola. Došli su tamo da bi krali iz čiste zabave. Lutali su od trgovine do trgovine i u jednom trenutku odlučili su ukrasti dijete.
I danas nije jasno ko je od njih došao prvi na tu ideju, a nakon što su uhapšeni, počeli su kriviti jedan drugog. James Bulger nije bio prva meta. Pokušali su oteti prije njega, također dječaka. U robnoj kući “TJ Hughes”, žena je primijetila da dvojica dječaka pokušavaju privući pažnju njene djece.
Nekoliko trenutaka kasnije nestali su njena trogodišnja kćerka i dvogodišnji sin. Majka je brzo pronašla svoju kćerku, ali od njenog sina nije bilo ni traga. Panično je ispitivala djevojčicu gdje joj je brat, pa je kazala da je otišao s dvojicom dječaka vani.
Žena je odjurila panično dozivajući sina, i vidjela da ga Venables i Thompson pozivaju da ih slijedi. Kad su vidjeli majku, kazali su dječaku da joj se vrati i pobjegli. No, takvu sreću nije imao James Bulger.
Nakon prvog neuspješnog pokušaja, Venables i Thompson počeli su se motati oko kioska s grickalicama, u nadi da će ukrasti slatkiše, a onda su opazili Jamesa pored vrata obližnje mesnice. Pridobili su ga u trenutku nepažnje Jamesove majke.
Venables ga je uzeo za ruku. Nekoliko kupaca kasnije sjetili su se da su primijetili trio dok su prolazili kroz trgovački centar. Ponekad je Bulger trčao naprijed, ostavivši Venablesa i Thompsona, a oni bi ga pozvali natrag.
Iz trgovačkog centra izašli su u 15.42 sati.
James Bulger
Kad je primijetila da joj nema sina, Denise je uhvatila panika, jer je bila uvjerena da je dječak uz nju.
Potražila je osiguranje i opisala Jamesa i šta je nosio na sebi. Isprva su dozivali njegovo ime preko zvučnika, ali ni pola sata kasnije nisu ga uspjeli pronaći, pa su njegov nestanak prijavili policiji.
U međuvremenu, nakon što su Venables, Thompson i Bulger napustili trgovački centar, dječak se htio vratiti majci, ali dvojac je to ignorirao, pa su ga nastavili voditi do skrovišta pored kanala. Tamo su ga prvi put bacili na zemlju, pa je dječak dobio povredu na čelu.
Da bi sakrili povredu, navukli su mu preko glave kapuljaču, ali problem je što su prolaznici potpuno zanemarili dječakov plač i suze, kao i povredu koja se nazirala na njegovoj glavi. Venables i Thompson nastavili su šetnju Liverpoolom sa svojom žrtvom, pa su čak prošetali s njim i jednom od najprometnijih ulica u Liverpoolu.
Neki su svjedočili kasnije da su vidjeli da se dječak odupire starijem dvojcu, da plače i doziva majku.
Jedna žena je vidjela Thompsona kako udara Bulgera i trese ga. Ali, umjesto da zove policiju, navukla je zavjese da ne bi gledala groznu scenu.
Tek predvečer zaustavila ih je jedna starija žena jer je Bulger neutješno plakao. Primijetila je njegove povrede i pitala šta nije u redu, ali dječaci su joj kazali da su Jamesa upravo našli “na dnu brežuljka”. Nije ništa posumnjala, pa ih je uputila u obližnju policijsku stanicu Walton Lane.
Kad ih je opet htjela dozvati, Venables i Thompson više se nisu obazirali na nju, a rekla je i da je čula Bulgera kako se smije.
Tek navečer na vijestima je čula da je nestao dječak i da se zove James Bulger. Nazvala je policiju i shvatila da nije ništa učinila.
Nedugo nakon što su sreli tu ženu, još je jedna žena mogla spasiti Bulgera. Kazala je Venablesu i Thompsonu da će ona odvesti dijete u policijsku stanicu, ali uz nju je bila i njena djevojčica.
Stoga je zamolila prolaznicu s psom da joj pričuva djevojčicu, ali je ova rekla da pas ne voli djecu, pa je odustala i tako je maleni James izgubio još jednu šansu da ostane živ. Venables, Thompson i Bulger zatim su ušli u dvije različite trgovine u kojima su razgovarali s prodavačicama.
Onda su stigli na prugu i krenuli prema napuštenoj željezničkoj stanici. Brutalno su ga mučili između 17.45 i 18.30 sati. Najprije su mu lijevo oko poprskali plavom bojom koju su ukrali u trgovini, a potom su ga počeli udarati nogama, pa ciglama i kamenjem, a u usta su mu natrpali baterije.
Na kraju, dječaci su udarili Bulgera željeznom šipkom teškom 22 kilograma što je rezultiralo s deset fraktura lobanje.
Obdukcija je pokazala da su Bulgeru nanijeli 42 povrede lica, tijela i glave, ali nisu mogli utvrditi koja je povreda bila fatalna. Venables i Thompson ostavili su Bulgerovo mrtvo tijelo na pruzi kako bi sve izgledalo kao nesreća.
Pobjegli su prije nego što je naišao voz i raskomadao tijelo nesretnog mališana na dva dijela. Sljedećeg dana policija je pretražila kanal na kojem su prvi put vidjeli dječake, no istraga nije ništa pomogla.
Posumnjali su najprije u roditelje, ali kad su vidjeli nadzorne snimke, čak je i otac Ralph postao optimističan. Rekao je Denise da će sve biti u redu jer je njihov sin s dvojicom dječaka. No, četvero djece nekoliko dana kasnije pronašlo je na pruzi Bulgerovo izmasakrirano tijelo udaljeno samo 200 metara od policijske stanice.
Uz sumnje da su ubice Jamesa Bulgera vjerovatno djeca, policija je pregledala popise škola u okolini i je li neko taj dan bio odsutan s nastave. Konačno, jedan telefonski poziv otkrio im je da su tog dana s nastave nedostajali Venables i Thompson i da jedan od njih – Venables – ima na rukavu plavu boju.
Policija je pretresla kuću dvojice dječaka – jedan je imao Thompsonovu krv na cipelama, a našli su na Venablesovoj jakni i plavu boju. Odmah su uhapšeni. Uprkos tim dokazima, Venables i Thompson u početku nisu bili glavni osumnjičenici.
Policija je bila usredotočena na drugu djecu koja su već imala nasilničke ispade i dosjee. Ali, tokom ispitivanja Venables i Thompson su se okrenuli jedan protiv drugog, da vi Venables na kraju priznao.
– Ja sam ga ubio. Hoćete li reći njegovoj majci da mi je žao – rekao je.
Thompson je, za razliku od prijatelja, sve negirao. Devet mjeseci kasnije počelo je suđenje. Izvan suda, ljudi su tražili odmazdu nad dječacima.
“Ubijte kopilad”, vikali su ljudi. “Život za život.”
Još veći bijes javnosti izazvala je Thompsonova hladnokrvnost, dok je Venables imao histerične ispade, pa su mnogi uvjereni da je Thompson bio inicijator, ali ni psihijatri nisu mogli dokučiti njihove motive.
Psihijatri su zaključili da dječaci nisu psihopati, jer su tačno znali razlikovati šta je dobro, a što loše. Postali su najmlađi osuđenici za ubistvo u historiji Velike Britanije i dobili ukupno 250 godina zatvora.
Ova kazna nema maksimum, ali ima minimum koji se određuje od slučaja do slučaja. U ovom slučaju, to je bilo samo osam godina, kada bi dječaci odslužili kaznu do svoje 18. godine.
Nakon toga pušteni su jer se zaključilo da nisu opasni za društvo. U zatvoru nisu pokazali nikakvo nasilno ili neprirodno ponašanje, a kaznu su odlsužili bez ijednog incidenta.
Ovih dana za Oscara je nominiran 30-minutni akcijski film, snimljen po ovom događaju. Režirao ga je irski reditelj Vincent Lambe, a majka Denise je očajna. Na svom profilu napisala je da se grozi činjenice da je neko, a da je prethodno nije ni pitao, snimio film o okrutnom ubistvu njenog djeteta.
Peticija protiv nominacije odmah je prikupila 90.000 potpisa.
