Je li vam se kad dogodilo da isplanirate nešto, odlučite krenuti na fitness, pospremiti zimsku odjeću ili stan, napisati rad za fakultet ili posao, ili slično, i kada taj trenutak dođe, vi jednostavno – odgodite? Odgađanje je čest problem mnogih, no možda će vas iznenaditi razlozi koji uzrokuju odgađanje. Više o njima i o tome kako si pomoći da riješite problem odgađanja pročitajte u nastavku.
Već je popularna šala da se na dijetu kreće “od ponedjeljka” ili od prvog u mjesecu, a onda kada taj ponedjeljak dođe, vi brže-bolje izmislite razlog zašto, eto, baš danas ne možete.
Uzrok odgađanja nije nedostatak volje
O čemu se tu radi? Zašto odgađamo? Razlog su potvrdila najnovija istraživanja i psihološke studije i mogao bi vas iznenaditi.
Odgađanje nije stvar volje ni organizacije, a nije ni upravljanja vremenom.
Uzrok odgađanja su emocije.
Glavni uzrok zbog kojeg odgađamo su emocije. Što je zanimljivo, zar ne? Jer kada nešto odgađamo, osjećamo se još gore jer nismo to nešto odradili, i kao da se svaki put kada odgodimo taj teret malo poveća. Postaje teži. I kao da nam pomalo narušava i samopouzdanje i sliku o nama samima. Svjesno ili nesvjesno time govorimo sebi da nismo u stanju držati se onoga što odlučimo učiniti, da nismo uspješni, da nismo dovoljno dobri, grize nas savjest itd.
Pa kako onda razlog može biti emotivne prirode?
Kao što sam navela u primjeru iznad, ja sam znala najviše odgađati administrativne dijelove posla. Jer su mi bili dosadni. Netko mi je u Facebook grupi Osobni razvoj (učlaniti se možete ovdje) spomenuo da odgađa peglanje. Vjerojatno iz sličnih razloga. Ne veseli te ta aktivnost. Tj. odgađamo kada za zadatak pred nama zalijepimo neki neugodan osjećaj. Dosada? Strah? Briga? Nelagoda?
Prije nego krenemo u akciju, mozak unaprijed procijeni kako ćemo se osjećati od tog zadatka ili aktivnosti, i ako je osjećaj nelagodan, mozak nam tada “pomaže” tako da nam nađe pregršt razloga i izgovora zašto to sad ne možemo učiniti.
Ima smisla, zar ne?
Izbjegavate li nelagodu?
Često sam ovo primijetila kod ljudi koji rade na sebi i žele nešto promijeniti. To je onaj fenomen “Znam sve u teoriji, ali praksaaa…” Zapravo prvi koraci promjene nikad nisu ugodni. Čak i najmanja promjena predstavlja izlazak iz zone komfora. I mozak vas već tu počinje “nagovarati” da se vratite starom načinu. Da izbjegnete nelagodu. Želi vas zaštiti, ne? Slatko 
Neki dan sam trebala otići na određeno mjesto gdje sam dosta puta išla. Već poznata ruta. No, ovaj put su bili radovi na cesti i morala sam ići drugim putem. I tad osjetim u sebi laganu nelagodu. Ništa posebno, ništa dramatično, ali malo suptilne nelagode se naziralo jer ću, eto, uložiti malo ekstra truda da razmislim gdje i kojim putem sada ići, kojim bi bilo najbolje, manje gužve itd.
Kada nešto krenete mijenjati, bez obzira o čemu se radi, prvi impuls tijela je uvijek isti – otpor! Zato što u promjenu treba uložiti malo više truda nego u stare, automatizirane navike.
Slušati emocije ili djelovati unatoč nelagodi?
Kako se to uklapa u priču o emocijama? Kako se to uklapa u priču o tome kako treba birati put najmanjeg otpora ili zlatnog savjeta “Slijedi svoju radost“? Ovo je možda i najvažnije za shvatiti, jer vidim da mnoge zbunjuje kada pokušavaju primijeniti znanje, pa umjesto promjene nastavljaju odgađanje.Slijediti put najmanjeg otpora ne znači slijediti put starih navika. Nego put boljeg osjećaja. Kako ću se osjećati nakon što nešto poduzmem? Već sam pisala o tome u tekstu: Put najmanjeg otpora ili stara navika? (Ako želite pročitati više o tome, link na tekst je ovdje).Još jedna važna stvar koja je presudna kada želite nešto promijeniti: vizija! Trebate znati kamo idete. Kamo vas vode trenutni izbori, kamo ćete stići ako nastavite starim putem, a kamo ako ipak uložite taj minimalni svjesni napor i odlučite stupiti na novu stazu, novi put?Krenite imajući na umu kraj jedna je od temeljnih niti vodilja svakog mog coachinga, jer uvijek klijente prvo odvedem “tamo gdje žele stići”, da bi uopće tamo mogli krenuti. Jer ako ti nije jasno gdje ideš, nemaš skoro nikakve šanse da se izboriš sa starim navikama kada te mozak krene bacati na stare, utabane puteve. O tome sam pisala u tekstu: Krenite imajući na umu kraj. Svakako vam preporučujem da ga pročitate, jer otvara oči, daje jasnoću i pomaže da shvatite što vam je zaista bitno.
Kako sami sebi odmažete?
Ono što također odmaže da se riješite odgađanja je samoosuđivanje ili kriticizam. Da, zvuči kontraintuitivno. No, i ovo su studije potvrdile. I da, ima savršenog smisla! Razmislite! Što najčešće radite kada ne učinite ono što ste “trebali”? Kritizirate se, zar ne? Prekoravate se? Slično kao što roditelj prekorava neposlušno dijete? No, trik je u tome da u emocijama nema logike, i zato ne možemo ovo logikom, strogoćom ili kritikom ni riješiti.Umjesto kritiziranja, pokušajte razumjeti sebe. Kakav vam osjećaj budi pomisao na tu aktivnost koju uporno izbjegavate? Razumijevanjem se stvari mijenjaju, nikad otporom ni osuđivanjem. Razumjeti da jednostavno tako funkcionirate jer vam ta aktivnost izaziva negativan osjećaj vam može pomoći da se s tim osjećajem suočite, a onda i da ga riješite. I time ste riješili odgađanje.Emocije ne možemo izbjeći, potisnuti niti ih se riješiti. Trebamo ih proživjeti, ali svjesno. I tu je sva razlika. Umjesto da kao video koji stavite na repeat ponavljate stare obrasce i odgađanja, monologe pune izgovora u glavi, a zatim prekoravanja i nezadovoljstvo, zaustavite taj obrazac. Krenite s razumijevanjem. Zapišite kako se osjećate. A onda poradite na uzroku koji je izazvao taj osjećaj. Sjetite se krajnjeg cilja. Krenite imajući na umu kraj i ne dajte se uplesti u mrežu starih navika i izgovora. I gledajte kako odgađanje nestaje. Želite li naučiti kako promijeniti stare navike, prestati odgađati ono što vam je bitno i krenuti u ostvarivanje onoga što vam je važno? Želite otkriti i promijeniti vaša ograničavajuća uvjerenja? Javite se na coaching ili neki od programa.
Napisala: Dijana Jurić, performance coach
