Nova kolumna američkog stručnjaka za Balkan : Šta bi tražili Putin i Dodik ako bi se desila promjena kosovskih granica

Američki stručnjak za Balkan Daniel Serwer objavio je na svom blogu novu kolumnu u kojoj je još jednom upozorio na opasnost ideja o promjenama granica na Zapadnom Balkanu, s posebnim osvrtom na BiH i Kosovo.

Na početku teksta, kojeg prenose Vijesti.ba, Serwer se osvrnuo na djelić intervjua koji je zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD-a i specijalni predstavnik za Zapadni Balkan Matthew Palmer u srijedu dao Radioteleviziji Kosovo (RTK).

Na pitanje voditelja emisije “Je li i dalje živa ideja o promjeni granica?”, Palmer je odgovorio: “Mislim da to nije na dnevnom redu. Nije na meni da identificiram crvene linije u tom procesu. To je na stranama. Kosovska strana poprilično je jasna po tom pitanju.”

Serwer ocjenjuje da je ovakav Palmerov stav nerazuman, kontraproduktivan i nedosljedan politici administracije američkog predsjednika Joe Bidena. A zašto tako misli, Serwer, inače profesor na Univerzitetu “Johns Hopkins”, detaljno je objasnio u nastavku teksta koji vam donose Vijesti.ba.

Nerazumno

O promjenama granica na Balkanu često smo imali priliku slušati, uključujući tu i razgovore između srbijanskog predsjednika Vučića i bivšeg kosovskog predsjednika Thacija. Vučić i Thaci nisu uspjeli postići dogovor: obojica su željeli teritoriju u državi od onog drugog, ali se nisu bili spremni odreći sopstvene teritorije neophodne za postizanje dogovora.

Ostavljanje otvorene mogućnosti daljnjoj raspravi je glupo, jer to se već pokušavalo, bezuspješno. Glupo je i zbog regionalnih i međunarodnih implikacija. Svaka promjena kosovskih granica vodila bi zahtjevima za promjenom bosanskih granica otcjepljenjem RS-a.

A kako to znamo? Pa to je obećao de facto autokratski čelnik RS-a Milorad Dodik. Uz to, i ruski predsjednik Putin zahtijevao bi isto – da se pod nadzorom Rusije nađu dijelovi Gruzije, Moldavije i Ukrajine. Svaki neliberalni političar na svijetu mogao bi slobodno izraziti svoje iredentističke osjećaje, koji recimo postoje širom Azije i Afrike. Ne postoji brži način da se ubiju nade Bidenove administracije za oživljavanjem demokratije od toga da se na Balkanu ostavi otvorena mogućnost za promjene granica.

Kontraproduktivno

Svrha Palmerovog putovanja na Kosovo, i sada u Srbiju, je solidarnost s Evropskom unijom u vođenju dijaloga između Beograda i Prištine, koji je bio neproduktivan većim dijelom protekle decenije. EU ga sada želi oživjeti.

Specijalni predstavnik EU za dijalog Srbije i Kosova Miroslav Lajčak čvrsto je odbacio promjene granica. I nekoliko zemalja EU najavilo je da to ne bi prihvatilo, prije svih Njemačka. Svaka zemlja članica EU ima veto na to pitanje, budući da je za pristupanje bilo koje nove članice neophodna saglasnost svih aktuelnih zemalja članica.

Solidarnost s EU podrazumijeva jasan stav po tom pitanju, a ne neodlučnu izjavu koja sve prepušta na volju Prištini. Upravo takav pristup Trumpovu administraciju koštao je nekoliko godina neproduktivnih trvenja s EU oko Zapadnog Balkana. Ako Washington stvarno ima želju da dijalog bilo šta proizvede, mora biti kristalno jasan da neće prihvatiti promjene granica.

Nedosljedno

I kao kandidat i kao predsjednik, Biden je nedvosmisleno podržao suverenitet i teritorijalni integritet svih zemalja Zapadnog Balkana, uključujući i Kosovo i Bosnu i Hercegovinu. Ovo je pravi stav liberalnog demokrate koji vjeruje u liberalnu demokratiju, odnosno demokratiju koja se zasniva na individualnim pravima građana zaštićenih vladavinom zakona.

Problem je, međutim, u tome što među liderima na Zapadnom Balkanu ima još svega nekoliko iskrenih liberalnih demokrata. Etnički nacionalisti dominiraju, posebno u Srbiji, ali i drugdje. Predsjednik Vučić i njegovi podanici hvalisali su se onim što on naziva “srpskim domom”, što se ne razlikuje od Velike Srbije, za kojom je težio Slobodan Milošević, a što ga je uvelo u četiri ili pet ratova (ovisno o tome kako računate).

Premijer Kurti nekada je težio referendumu na Kosovu o ujedinjenju s Albanijom. Lider RS-a Dodik ima iste težnje za Srbe u Bosni i Hercegovini. Neki bosanski Hrvati imaju svoje sopstvene težnje.

Niti jedno od navedenog nije u skladu s težnjama za članstvom u EU i trebalo bi biti odbačeno od strane Evropske unije i SAD-a.

(Vijesti.ba)

(kliker.info)