Sjeverna Koreja je detonirala neku vrstu bombe jučer. Zvanični Pyongyang navodi da se radi o hidrogenskoj bombi, iako seizmološki rezultati ne podržavaju te tvrdnje, piše američki New Yorker.
Potresanje tla od eksplozije iznosilo je 5,1 stepen po Richteru, što nagovještava da je jačina eksplozija iznosila između šest i petanest kilotona i čak bi i djelimično uspješna eksplozija hidrogenske bombe (koja je podstaknuta nuklearnom fuzijom, umjesto fisijom, kao u klasičnim atomskom bombama) bila puno jača.
Ova detonacija imala bi sličnu jačinu kao testiranja u Sjevernoj Koreji provedena 2006., 2009. i 2013. godine. Šta se onda zapravo dešava? Ove četiri stvari treba držati na umu.
Prva je da je to bio dimni signal oblaka u obliku gljive. Možemo odbaciti ideju da se eksplozija dogodila odjednom sada nakon što su sjevernokorejski neustrašivi naučnici imali iznenadno otkriće i požurili da ga testiraju. Ali, onda se treba zapitati ako je ovo “testiranje” bilo pozorište, ko je onda publika? Možda Amerika, ili svijet općenito, ne shvataju ozbiljno činjenicu da je Sjeverna Koreja nuklearna supersila.
Ili je to možda bila predstava za mali broj posmatrača. Ili je čak možda trebao poslužiti kao diverzija, kao nešto što će odvratiti pažnju od stvarnih problema poput gladi, ekonomskog disfunkcionisanja, ili političkih pogubljenja ujaka i generala. U tom slučaju, ovo tesiranje je znak da se treba obratiti veća pažnja unutar granica Sjeverne Koreje.
Druga stvar koju treba uzeti u obzir je da Kina nije bila zadovoljna ovim činom. Peking je bijesan, kao i mnoge druge zemlje, uključujući SAD. Ujedinjene nacije su održale vanrednu sjednicu. Međutim, postoji nešto što je Kinu posebno razbjesnilo.
Kina oduvijek podržava Sjevernu Koreju, ekonomski i politički, a jedna od malobrojnih stvari koju traži zauzvrat je suzdražavanje od bespotrebnog provociranja susjeda. Izjava kineskog ministra vanjskih poslova je bila “neuobičajeno stroga”.
– Kina se žestoko protivi ovom činu i tražit će denukleariziranje Korejskog polutotoka – navodi se u saopćenju.
Međutim, zabrinutost Kine nije svedena samo na to. Prošlog mjeseca, Južna Koreja i Japan postigli su historijski sporazum o rješavanju, odnosno ublažavanju, pitanja masovnog silovanja i seksualnog porobljavanja korejskih “žena za utjehu” tokom Drugog svjetskog rata.
Briga za Sjevernu Koreju bi mogla približiti te dvije zemlje po vojnom pitanju, što Kina ne želi. Kina također ne želi da Kim svojim ponašanjem i djelovanjem izazove pad vlastitog režima, što bi, između ostalog, uzrokovalo izbjeglice da pređu preko granice.
Treća stvar koju treba uzeti u obzir je da možda to uopće nije bila hidrogenska bomba. Američki republikanci trebaju raspravljati naredne sedmice i očekuje se da će potegnuti pitanje strogoće američke vanjske politike.
Tvrdit će da bi mnogo strožiji stav prema ovoj državi smirio tenzije, a spomenut će i bezvrijednost sporazuma s Iranom. Raspravljat će o neefikasnosti Obamine administracije zbog ovog sporazuma, što je pogrešno zbog četvrte stvari koju treba uzeti u obzir, a to je da nenoaružavanje mora biti politički i diplomatski projekat.
Jer, svako može napraviti bombu, čak i Kim Jong-un. Sjeverna Koreja vjerovatno ne govori istinu kad kaže da ima hidrogensku bombu. Sjeverna Koreja sigurno neće moći u 2016. uraditi ono što je Amerika 1952. godine kada je razvila hidrogensku bombu. Ali, činjenica jeste da Sjeverna Koreja ima atomsko oružje.
Sjevernkorejska bomba možda neće biti jača od one koja je bačena na Hiroshimu. Mnoge bogatije države mogu sastaviti takvu bombu, ali to ne rade zbog političke volje i diplomatskog konsenzusa. I to je ono zbog čega smo sigurni.
Trafika|Ba
