…uz koncelebraciju 15 svećenika među kojima otpravnik poslova Apostolske nuncijature u BiH mons. Amaury Medina Blanco i generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić.
Pobožno su sudjelovale redovnice, bogoslova i svih okupljenih vjernika. Prije Mise bdijenja tijekom cijeloga dana vjernici su dolazili u katedralu kao i druge crkve širom svijeta i u tišini molili pokraj groba Gospodinova te ostavljali svoj novčani dar za kršćane u Svetoj Zemlji.
Na početku Mise bdijenja nadbiskup Tomo je blagoslovio oganj na stepeništu katedrale i urezao u uskrsnu svijeću križ te prvo i zadnje slovo grčkog alfabeta – alfa i omega koja označuju Krista kojem pripadaju „vremena i vjekovi“. Potom je na krakove i u sredinu križa, na kojem su brojevi tekuće 2023. godine, zabio pet zrna tamjana koji označuju pet rana Krista raspetoga. Nakon što je zapalio i pokadio uskrsnu svijeću – simbol Krista koji je svjetlo svijeta što rasvjetljuje tamu noći, preuzeo ju je svećenik koji ju je, noseći je u procesiji, na tri mjesta podigao svaki put zapjevavši: Svjetlo Kristovo, a svi bi otpjevali: Bogu hvala. Pošto je uskrsna svijeća postavljena na svijećnjak u svetištu katedrale i pokađena, kanonik mons. Pavo Jurišić otpjevao je Uskrsni hvalospjev na početku kojega je poziva na kličuću radost upravljenu korovima anđela, zemlji „obasjanoj blijeskom“ i preobučenoj Majci Crkvi, koja „sja s tolikoga svjetla“.
Svi nazočni su s pozornošću slušali starozavjetna čitanja i pjevane prigodne psalme nakon čega je uslijedilo svečano pjevanje Slave uz zvonjenje zvona i sviranje orgulja koje su „zašutjele“ tijekom Mise Večere Gospodnje na Veliki četvrtak. Nakon novozavjetnog čitanja, zapjevan je svečani uskrsni Aleluja.
Nakon naviještenog evanđeoskog odlomka, nadbiskup Vukšić je uputio svoju propovijed pod naslovom: „Izlazak iz lošeg u dobro i prijelaz iz dobra u naše još bolje“. Podsjetio je da je za vrijeme obreda Vazmenoga bdijenja predviđen navještaj nekoliko odlomaka iz Staroga Zavjeta, među kojima se može čak i birati, ali uz izričitu naredbu da se nikada ne izostavi čitanje izvještaja o izlasku izabranoga naroda iz ropstva. „Taj izvještaj se mora čuti u ovoj noći jer se radi o Pashi izabranoga naroda, o uspomeni na događaj kad je izabrani narod izašao u slobodu i obećanu zemlju“, kazao je vrhbosanski nadbiskup te dodao da se, nakon tih navještaja, uz slavljeničko oglašavanje zvona s tornjeva, pale svijeće na oltaru i, nakon što je dugo nije bilo na Misnim slavljima, opet se čuje pjesma Slava Bogu na visini.
„A slaveći tom pjesmom Boga Isusa u visinama, ispovijedamo svoju vjeru u njegovo uskrsnuće, u njegovu Pashu, to jest u njegov izlazak iz zarobljenosti zakonima smrti i tami groba. I svijeće, koje opet gore, simboliziraju uskrsloga Krista koji je svjetlo svijeta i koji je svim ljudima putokaz prema vječnom životu jer, tko ide za njim, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života (usp. Iv 8,12). Vazmeno bdijenje želi naznačiti i stvoriti stalno raspoloženje u kojemu kršćani čekaju. Uvijek trebaju biti s upaljenim svjetiljkama vjere, to jest budni, spremni na polazak i izlazak iz ovoga svijeta radi susreta s Kristom u vječnosti. Otprilike, kao što sada čekamo da svi uskoro u ovom slavlju budemo za istim Euharistijskim stolom sa samim Kristom, tako kršćani trebaju živjeti cijeli svoj život u želji da se na kraju nađu na vječnoj gozbi“, kazao je nadbiskup Vukšić.
„Izlazak izabranoga naroda je povijesna činjenica, koje se sljedbenici židovske vjere zahvalno sjećaju slavljenjem blagdana Pesaha. Taj izlazak se uvijek tumačio u vidu spasenja, koje Bog izvodi u svetoj povijesti svoje prisutnosti s onima koje je izabrao… Novi izlazak ostvario se u Kristu, koji je po svom uskrsnuću prešao iz smrti u život, iz svijeta k Ocu nebeskom, iz poniženja u slavu, sa zemlje na nebo. To je Kristova pasha, njegov izlazak i njegov prijelaz. Ivan evanđelista piše da je i sam Isus svoju smrt i uskrsnuće shvaćao upravo kao prijelaz, kao izlazak i pashu… Isusov izlazak i prijelaz je početak treće pashe. Isus je, naime, do kraja ljubio svoje koji su u svijetu i sve to učinio radi njih. Zato je njegova pasha najava našeg izlaska i prijelaza! Ona je početna postaja izlaska i prijelaza svih kršćana i ostalih ljudi, koji se nadaju i djeluju za vlastiti izlazak i očekuju spasenje“, kazao je nadbiskup Tomo.
„Naša pasha je očekivani naš izlazak iz lošeg u dobro, a takav svoj prijelaz općenito nazivamo obraćenje. No, to nije dovoljno jer naša pasha treba imati svoj nastavak, koji se sastoji u prijelazu iz našega dobra u naše još bolje, a takav način života obično imenujemo idealom posvećenja. U ovoj svetoj noći Isus je prešao iz smrti u život… Kao što smo čuli u Vazmenom hvalospjevu uskrsnoj svijeći koja naznačuje živoga Krista, svjetlo svijeta: ‘Ova uskrsna sveta noć ništi grijehe, pere krivice, i nevinost vraća palima a radost tužnima. Dokida mržnju, uspostavlja slogu i svladava nasilje. Noć je to koja nebesko sa zemaljskim, božansko s ljudskim povezuje’. Isus je obavio i završio svoje poslanje. A njegovo djelo spoja nebeskoga i zemaljskoga, božanskog i ljudskoga, ima svoj duhovni nastavak i stalno je prisutno uvijek kad se događa naš izlazak iz lošega u dobro i vazda blista kad mi izlazimo iz dobra u još bolje“, kazao je na kraju nadbiskup Vukšić.
Nakon propovijedi, nadbiskup Tomo prišao je krsnom studencu te blagoslovio vodu nakon čega su se svi nazočni odrekli đavla i ispovjedili svoju vjeru. Potom je vrhbosanski nadbiskup prošao katedralom i poškropio sve prisutne blagoslovljenom vodom iz krsnog zdenca. Uslijedila je sveopća molitva i euharistijska služba.
Ceremonijama je ravnao vlč. Ivan Rako, a liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.
Nakon Svete mise katedralni župni vikar vlč. Domagoj Matijević blagoslovio je jela koja su vjernici donijeli te će ih blagovati po povratku u svoje domove tokom uskrsnog obiteljskog slavlja, javlja KTA.
(Haber.ba)
