Nikola Tesla je rođen u porodici pravoslavnog sveštenika 10. jula 1856. u Smiljanu, današnja Hrvatska. Njegovi roditelji Milutin i Georgina osim njega imali su sina Dana i ćerke Angelinu i Milku, starije od Nikole i Maricu najmlađe dijete u porodici Tesla.
Po završetku karlovačke gimnazije, na raspustu, vrativši se u Gospić mladi Tesla razbolio se od kolere. U to vrijeme ova opaka bolest odnosila je veliki broj života.
“U jednom od samrtnih trenutaka za koje su mislili da su mi poslednji, otac je uletio u moju sobu. Još uvijek pamtim njegovo blijedo lice dok je pokušavao da me razveseli, nesigurnim glasom. Rekoh mu:
-Možda bih mogao da se oporavim ako mi dopustiš da studiram tehniku.
-Ići ćeš u najbolju tehničku školu na svijetu, odgovorio je svečano, a znao sam da tako i misli.
Kako je, zaista, i uslijedio čudesan oporavak, kao što mu je otac i obećao Nikola Tesla je 1875. upisao Višu tehničku školu u Gracu.
Na tim, toliko željenim studijama, Tesla je iskazao više nego potrebnog interesovanja za savladavanje predmeta.
Na taj način je želio da svome ocu pokaže kako nije pogriješio što mu je dozvolio da se posveti izučavanju tajni matematike, fizike i mašinstva. Ipak, i pored priznanja profesora koje je dobijao u svjedočanstvima, njegov otac kao da je bio nezainteresovan za sinovljeve uspjehe.
U Gracu, na tim studijama Tesli se rodila ideja o stvaranju obrtnog polja. Kada je jednom od svojih profesora izložio ideju da bi možda bilo moguće pokretati motor bez četkica dobio je sljedeći odgovor:
– Možda će gospodin Tesla da uradi velike stvari, ali mu sigurno neće uspjeti da uradi ovo. To bi bilo kao kad bi se jedna konstantna privačna sila, kao što je gravitacija, preobratila u rotacionu. To je perpetuum mobile, nemoguća ideja.”
Godine 1879. Nikola Tesla dobio je svoje prvo namještenje, počeo je da radi kao pomoćni inženjer u Mariboru. Iste godine umro mu je otac. Da bi ispunio očevu zelju da završi fakultet, 1880. Tesla upisuje fakultet u Pragu.
Nekoliko godina, koje su uslijedile, predstavljale su značajan period u njegovoj karijeri. Nakon rada u Budimpešti u Centralnom telefonskom uredu, izumio je obrtno magnetno polje (februara 1882.).
Te iste godine, na preporuku svojih pretpostavljenih, dobio je zaposlenje u Parizu u Edisonovom kontinentalnom društvu. Tu je proveo dvije godine na raznim i vrlo odgovornim poslovima, a kako njegovo umijeće nije moglo da prođe nezapaženo, preporučen je i samom Edisonu.
Edison je u to vrijeme bio najznačajnija ličnost tehnike u Americi, heroj elektrike koga je slavila cijela nacija. On je Tesli 1884. godine dao posao u svojoj laboratoriji u Njujorku, ali njihova saradnja nije dugo trajala.
Nezadovoljan odnosom pretpostavljenih prema njegovome radu, Nikola Tesla je već naredne 1885. napustio Edisona i uz pomoć nekih investitora osnovao “Tesla Arc Light Co”.
Dobar dio 1892. Tesla je proveo u Evropi. Tu je kroz brojna predavanja promovisao svoje ideje.
Svoje predavanje “Eksperimenti sa naizmjeničnim strujama visokih napona i visokih frekfencija” održao je u Engleskoj pred Institutom elektroinženjera i pred Kraljevskim institutom.
Isto predavanje ponovio je u Parizu pred Interacionalnim društvom električara i Francuskim društvom za fiziku. Stigao je i da jedini put u životu posjeti Beograd, gdje je ostao tri dana. Te 1892. Tesla je ostao i bez drugog roditelja. Umrla mu je majka i taj gubitak mu je strašno teško pao.
Nakon povratka u Ameriku, počela je nova borba. Zagovornici upotrebe jednosmjerne, ujedno i protivnici korišćenja naizmjenične struje osuli su drvlje i kamenje kritikujuci i upozoravajući na opasnosti koje njena upotreba donosi. Trijumf, u ovom sukobu poznatom kao “Rat struja”, odnijeli su 1893. oni koji su imali malo više vizionarstva. Svjetska izložba u Čikagu te je godine bila osvijetljena uz pomoć naizmjenične struje.
Izjave poput “Kako signalizirati na Mars” ili “Rasturanje tornada” i nijesu baš doprinosile njegovom ugledu.
Tada su se više smatrale plodom bujne mašte nego li mogućim naučnim dostignućima.
Tesla je nekako opstajao uz pomoć prijatelja i skromne penzije koju je nerado prihvatio od tadašnje jugoslovenske vlade.
Njegovo zdravlje značajno se pogoršalo nakon smrti njegovih prijatelja Roberta Andervuda Džonsona (Robert Underwood Johnson) i Ričmonda Pirsona Hobsona (Richmond Pearson Hobson) 1937. Te godine je doživio i saobraćajnu nesreću – udario ga je taksi dok je prelazio ulicu.
U osamdeset i sedmoj godini u hotelu Njujorker 7. januara 1943. godine prestalo je da kuca srce ovog plemenitog naučnika. U katedrali sv. Jovana Bogoslova 12. januara okupilo se dvije hiljade ljudi među kojima je bio veliki broj pronalazača, dobitnika Nobelove nagrade, svjetski priznatih imena iz oblasti elektrotehnike, jugoslovenskih diplomata.
Dva dana ranije tadašnji gradonačelnik Njujorka Fiorelo La Gvardija (Fiorello LaGuardia) održao je posmrtni govor koji je radio Njujork direktno prenosio.
Tesla je bio veliki humanista-čist naučni genije – pjesnik u nauci… On je činio izvanredne, zapanjujuće, čudesne stvari u toku svog života. Činio je to jednostavno da bi služio ljudskom rodu- a za svoje usluge nije tražio ništa.
Nikola Tesla je bio veliki naučnik, čovjek bez čijih bi izuma teško mogli da živimo ovako kako živimo – sa puno komfora i slobode koju nam pruža električna struja.
