Da su pisci najljepših bajki u historiji čovječanstva, slavna njemačka braća Grimm, živjeli u ovom desetljeću, bili bi svjedoci jedne od najljepših fudbalskih priča ispričanih na tlu Starog kontinenta, priče s napetim početkom, neizvjesnim i zanimljivim zapletom te uzbudljivim i pravednim krajem. Tako bi otprilike legendarni njemački par opisao put fudbalske selekcije Bosne i Hercegovine kroz kvalifikacije za Mundijal u Brazilu 2014.
Nastavio projekat
Danas je tačno šest godina od dana koji je obilježio fudbalsku historiju naše zemlje, dana kada se čovjek na planeti Zemlji koji u sebi ima i najmanje bosanske i hercegovačke krvi osjećao ponosim, dana kad su u našoj nesretnoj zemlji i oni najtužniji i najbolesniji bili sretni, dana kada smo poslali poruku u svijet da smo još tu, da postojimo, da vrijedimo i da se i mi pitamo za nešto.
A te večeri, 15. oktobra 2013. godine, itekako smo se pitali. Odlučivali smo o sebi, svojoj sudbini u finišu kvalifikacija za Mundijal u zemlji sambe, ali i o sudbini bivšeg evropskog šampiona Grčke koja je u to vrijeme još pripadala gornjem domu evropskog fudbala i koja je za protivnika u tom posljednjem kvalifikacionom kolu Grupe G imala slabašni Lihtenštajn, kojem smo inače kolo ranije u Zenici dali četiri gola (4:1) i najavili pobjednički put u litvanski Kaunas. Do tog meča i mi i Grci smo imali po 21 bod uz bolji međusobni omjer BiH. Samo su jedni mogli direktno na SP.
Ipak, prije nego što se osvrnemo na čarobnu litvansku noć, podsjetimo se kako smo došli u situaciju da se borimo za plasman na SP, na one najzanimljivije momente koje je naš tim proživio pod vodstvom najuspješnijeg selektora u historiji BiH, Safeta Sušića, koji je nastavio ono što je započeo Miroslav Ćiro Blažević u prethodnom ciklusu i koji je također, kao uostalom mnogi prije njega, bio nadomak plasmana na veliko takmičenje, ali se ispriječio Portugal.
Izetova ljevica
Pod vodstvom najvećeg bh. fudbalera svih vremena zmajevi su u kvalifikacijama za EP 2012. imali čak dvije prilike u kojima ih je samo 90 minuta dijelilo od ostvarenja najvećeg sportskog sna. Istina, na teškim gostovanjima u Parizu i Lisabonu. Francuzi su bili ti koji su jedva izvukli 1:1, a u baražu ponovo prokleti Portugal i ponovo eliminacija (0:0, 6.2).
A onda su krenule kvalifikacije za Mundijal u Brazilu i naših 90 minuta. Spahić, Pjanić, Ibišević, Misimović, Džeko, Salihović, Rahimić, Hajrović i ostali dobili su grupu po mjeri, ali s jednom od najjačih odbrana na svijetu u tom trenutku, Grčkom. Pobjeda u Lihtenštajnu s 8:1, te u Zenici nad Latvijom (4:1) i remi 0:0 u Atini, nagovijestili su da nas čeka paklen rasplet grupe. Nisu posustajali zmajevi, ali nisu ni Grci, sve do revanša u Zenici gdje je pukao grčki bunker (3:1) nakon čega smo se do kraja najviše mi pitali ko će biti prvi, a ko drugi. A onda je u Slovačkoj sijevnula ljevica Izeta Hajrovića, koji s 30 metara trese mrežu za 2:1 zmajeva. Nakon novog potopa Lihtenštajna stigao je i duel sa ranije otpisanom Litvanijom. Nije nam protivnik bio problem, znali smo da smo pet puta jači tim. Glavni neprijatelji zmajeva ležali su duboko u njihovim nogama – imperativ, pritisak, nervoza, ogromna želja… Ipak, kada je u 68. minuti Vedad Ibišević loptu ugurao u mrežu, to je bilo to!
80 posto naši
Eruptirao je kišom natopljeni stadion u Kaunasu na kojem je bilo (kažu) 80 posto naših navijača. Spustili su Papetovi izabranici loptu na zemlju posljednjih 20 i kusur minuta, a onda je počela slavljenička pjesma i krug prema navijačima naših heroja od kojih mnogi poput Džeke, Rahimića… nisu mogli sakriti suze.
Dernek se nastavio sutradan na ulicama gradova u BiH s centralnom proslavom pred više od 60.000 ljudi u Sarajevu do duboko u noć.
IZVOR: Sport1.oslobođenje.ba
