Ekonomistica, poduzetnica, menadžerka, motivaciona govornica, liderka, blogerka, umjetnica, prirodnjak i direktorica porodične kompanije ČIP sistemi, Adisa Tufo, u vrlo motivirajućem razgovoru za portal trafika.ba govorila je o svojoj uspješnoj karijeri, knjizi “Vruć krompir” koju je nedavno objavila, o svojim političkim angažmanima i drugim postignućima. U nastavku upoznajte Adisu kroz odgovore koji će vas motivirati, ali i baciti u razmišljanje o tome zašto su strahovi od neuspjeha i osudbe okovi kojih se trebamo riješiti.
- Nedavno ste u Beogradu dobili veliko regionalno prizanje “Dama godine”, koliko Vam znači s obzirom na to da ste vrlo predani svojoj karijeri?
Radim ono što volim, na način koji volim i koji meni pričinjava zadovoljstvo i ne očekujem ni formalna i neformalna priznanja za svoj rad, ali čovjek je samo čovjek i godi mu kad njegov trud bude primjećen i kad ga neko nominuje za neko priznanje. Pogotovo ako je regionalnog karaktera. Da, znači mi i “Dama”, ali i svako drugo priznanje koje sam dobila; na neki način predstavljaju vjetar u leđa i ne daju mi stati ni odustati.
- Da li ste zadovoljni kako je prošla promocija knjige “Vruć krompir”, kažite nam o čemu ona govori?
“Vruć krompir” je priča o meni u periodu kad sam se trudila napraviti nešto drugo i drugačije od onog što je uobičajeno za ženu. Došla sam na čelo porodične Firme i počela je voditi na jedan drugačiji način. Puno sam strasti i energije uložila u svoje projekte, radila neumorno i cijelo vrijeme hrabrila sebe. Poslije su počeli dolaziti rezultati. Nije bilo lako, ali sam izdržala i vjerujem, u mnogo čemu uspjela. Najvažnije je bilo istrajati! Cijelo to vrijeme, puno mi je ljudi pisalo, tražilo savjete, recepte. Tako je nastao “Vruć krompir” – priča o ljubavi, strasti, poduzetništvu i snovima jedne žene. Moja priča, koju još uvijek pričam. Knjiga je naišla na odličan prijem kod čitalaca i u zemlji i u regionu. Dobila sam ponude za prevod na makedonski, albanski i slovenački jezik, ili prilagodbu na srpski i hrvatski jezik, i izdavanje u zemljama regiona, ali nisam se još tome posvetila. Neka to ostane za mjesece ili godine koji dolaze.
- Gdje se može kupiti “Vruć krompir”?
Dostupan je u mnogim gradovima u BiH. Uglavnom u knjižarama ili nekim sličnim specijalizovanim dućanima, ali ga ima i u prodaji online. Ko je god poželio da pročita tu knjigu, uspio je naći svoj put do nje. Meni posebno znači činjenica da se “Vruć krompir” čita i po nekoliko puta, ljudi se rado vraćaju na ono što su već jednom čitali, prepoznaju sebe i nalaze odgovore na pitanja koja su postavljali. Također moj blog koji pišem na www.adisatufo.ba ima mnogo tekstova koji se mogu naći u knjizi, a mnogo toga je već obavljivano u kolumnama na različitim portalima. Simbolika vrućeg krompira je jaka. Svaki pojedinac, koji je u jednom trenutku svog života zakoračio u poduzetništvo ili privatni biznis, svjestan je da je uzeo “vruć krompir” u svoje ruke, koji niti može lako držati u rukama, niti ga može ispustiti, … jedino je preostalo balansirati i uspješno ovladati tim vještinama.
- Da li možemo očekivati novu knjigu u narednom periodu?
“Ja životu u oči gledam” radni je naziv novog rukopisa. Ne mogu sa sigurnošću reći kad će izaći iz štampe. Nekada mi se činilo da je za izdati knjigu najvažnije napisati je, a sad sam naučila da gotovo isto toliko truda zahtjeva i prelom, uređivanje, recenzije, lektorisanje, dizajn, “cipizacija” i promocija. Posebno promocija i susret sa prvim čitaocima su bitni. To je kao izlazak među svijet i trenutak kad vaše riječi prestaju biti samo vaše. Postaju dio jednog velikog procesa koji počinje nakon prve promocije.
- Da li i dalje planirate biti politički aktivni i šta je vaša vizija u tom pogledu?
Nikad neću odustati od politike. Društveno sam veoma aktivna, ali nijedan značajniji politički angažman nisam do sada imala. Da budem iskrena, niti trčim za tim, niti bježim od toga. Ako se desi, onda ću i u politici da dam svoj maksimum, kao što dajem i na svim ostalim poljima svog djelovanja. Otvorena sam za učenje i nema dana u kom ne naučim nešto novo. A to što naučim, trudim se i da primjenim. U ovoj zemlji i na ovim prostorima, najprije mi moramo napraviti korak naprijed. Osvijestiti se konačno. Bez toga nema napretka. A ako za moga života takvi procesi počnu, sigurno ću biti aktivna sudionica tih dešavanja. Do tada ću se zadovoljiti aktivizmom kroz nevladin sektor.
- Osnivačica ste i predsjednica skupštine Udruženja za demokratiju, poduzetništvo i kulturu “PoduzetniceIN”, kažite nam nešto više o tom angažmanu.
Aktivizam u nevladinom sektoru mi je godinama privlačan i zaista mislim da sam i do sada dala značajan doprinos kroz volontiranje u različitim udruženjima. Od humanitarnih udruženja, preko pčelarskih, do onih koja su prvenstveno posvećena marginalizovanim grupama u društvu. Tako sam došla i do ženskog aktivizma. Kroz svoje dosadašnje djelovanje, prepoznala sam potrebu umrežavanja poduzetnica, ali ne samo u zemlji nego i globalno. Obišla sma cijeli region i bila predavačica u svim većim gradovima u regiji, na svim značajnijim kongresima i konferencijama, posvećenim ženama u biznisu. Potreba da osnujem Udruženje i povežem žene koje do sada nisu bile na ovaj način umrežene došla je nekako sama od sebe, jednostavno je moralo da se desi. “PoduzetniceIN” su aktivne tek od marta, ali smo već ostvarile mnogo rezultata i povezale se, na osnovu mojih dosadašnjih angažmana, regionalno. Portal www.poduzetnice.ba trenutno je mjesto naših susreta, ali i promovisanja i uvezivanja, edukovanja i motivisanja naših članica. Svaki dan nam se još neko pridruži i mi polako pričamo te priče, priče aktivnih, posebnih, kreativnih i ambicioznih (prije svega) žena, koje žele svojim aktivizmom i volontiranjem kroz NVO osnažiti i sebe i druge žene.
- Kako balansirate poslovni i privatni život?
Ne balansiram. Ovo sam ja i poslovno i privatno. Ove ideje živim 24 sata. Smatram da čovjek sve što radi treba raditi sa strašću i maksimalno dati sebe. Ne čuvam se za neka bolja vremena, samo ovo je vrijeme moje. Svjesna sam da neću imati drugu šansu i da samo u ovom vremenu imam šansu da živim svoj san. I živim ga.
- Na koje svoje postignuće ste najponosniji?
Teško mi je odgovoriti na to pitanje jer ništa što sam postigla ne pripisujem samo sebi. Tu je i moja porodica i moje radne kolege, neki prijatelji, profesori, genetika; tu su i talenti i prirodne sklonosti, koje su Božiji dar. Mnogo je stvari koje utiču na uspjeh jednog čovjeka. Iako znam da sam u određenim trenucima imala hrabrosti napraviti korake koji su u očima većine bili “presmjeli” ipak ne želim umanjiti ni ulogu ljudi koji su mi znali pružiti ruku kad je trebalo. Onih koji su podmetali nogu, najčešće ne želim da se sjećam. Znam da će im život vratiti istom mjerom.
- Šta je Vaš moto, gdje pronalazite inspiraciju?
Inspiraciju nalazim baš u svemu, u svakom jutru i svakom satu, oblačnom ili sunčanom danu, svejedno. To što sam živa i što je u svakom trenutku ispred mene more mogućnosti, dovoljan je razlog da budem i inspirisana i motivisana da idem naprijed. Inspiracija su i moje kćeri, koje samo svojim postojanjem čine da sa još više žara radim ovo što radim i da budem vječiti borac za osnaženu balkansku ženu.
Velika je greška tražiti inspiraciju izvan sebe i čekati da osvane dan kad će sve biti posloženo i uređeno. Taj dan nikada neće doći. Ako to ne spoznamo ostarićemo čekajući. Inspraciju nalazimo u sebi, jer je to zaista jedini kut svemira na koji možemo uticati i koji možemo kreirati. Jednostavno, zar ne?
- Šta imate poručiti svim mladim ljudima koji sanjaju velike snove, ali se ne usude ništa napraviti po tom pitanju jer je strah od neuspjeha za njih prevelik?
Snovi se ne sanjaju, snovi se žive. Svaki dan. Strah od neuspjeha je najčešći i najbesmisleniji strah. Svaki uspješan čovjek je 100 puta pao i sto puta ustao, sve dok nije naučio čvrsto stajati na nogama. Ja bih tom strahu od neuspjeha dodala jedan drugi, još veći strah. Strah od osude okoline ili “šta će ljudi reć’ ” . Po meni to su najjači okovi koji sputavaju čovjeka i ne daju mu da krene naprijed. Neuspjeh u biti i ne postoji, postoje škole života koje imaju određenu cijenu. I to je sve. Ne čekajte ni trena, udahnite duboko i živite svoj san. Zaista vrijedi truda.
(Razgovarala: Adna Tatarević)
