Višemjesečnoj blokadi državnih institucija ne nazire se kraj. Pismo Christiana Schmidta SNSD odbacio čim je zaprimljeno. Iako su ostale političke opcije spremne na razgovor, već sada je jasno da bi do dogovora teško došlo. Doduše, ni ne čudi, jer ga nije bilo ni prije Inzkove odluke. Uprkos višegodišnjem lobiranju predstavnika žrtava.
Sa adrese Emerika Bluma – na ruke državnim parlamentarcima. Pismo, savjeti i uslov: usvojite svoj zakon i povući ću Inzkovu odluku. Obratio se Schmidt tako onima koji godinama nisu napravili ni korak ka zabrani negiranja genocida. Za predstavnike žrtava Schmidtov prijedlog nije sporan. Nije ni promjena teksta, ukoliko dođe do kvalitetnijeg rješenja. Ali – historija uči.
“U suštini, dobro je što je g. Schmidt rekao da zakon neće povući dok ne bude usvojen novi. To je bitno, da ne dođe do povlačenja postojećeg zakona, a onda bismo čekali Bog zna koliko godina da dođemo do nekog rješenja. Pitanje je da li bismo i došli. A politika nek se dogovara, nek pronalazi rješenje, ako može”, kaže Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida.
Osnovno pitanje je može li? U vrijeme kada su bh. institucije, koliko toliko, funkcionisale usvajanje zakona zavisilo je od većine SDA, HDZ-a BiH i SNSD-a. Dakle, ako se ne ide na rekonstrukciju koalicije, potrebno je da ove tri strane nađu zajednički sadržilac. Da će ići teško pokazuje prva reakcija iz SNSD-a.
“To je stiglo s neprikladne adrese, imajući na umu da je stiglo iz kancelarije visokog predstavnika i od visokog predstavnika, a znamo da ne postoji ni jedno ni drugo”, kaže Snježana Bursać Novaković, predsjednica Kluba zastupnika SNSD-a u Zastupničkom domu PSBiH.
Do sada je bio sporan način donošenja Zakona. Pa se pismo pretvorilo u test za SNSD. Iz SDA predlažu: “SDA smatra da bi Vijeće ministara BiH, tačnije Ministarstvo pravde BiH moglo predložiti izmjene i dopune Krivičnog zakona. Poslije toga da Vijeće ministara to uputi u parlamentarnu proceduru, po redovnoj proceduri. Spremni smo da na takav način se usvoji zakon u Parlamentu BiH koji bi bio prihvatljiv za sve. Ukoliko su primjedbe nekih lidera iz RS-a iskrene – u kojim oni kažu da nije problem suštine i sadržaja Inzkovog zakona nego samo način na koji je on donesen – evo dobra je prilika da isti tekst i sadržaj usvoje u Parlamentu BiH”, navodi Adil Osmanović, predsjedavajući Kluba SDA u Zastupničkom domu PSBiH.
U Ministarstvu pravde je HDZ-ov ministar. Oni su već jednom stali na stranu SNSD-a i glasali protiv Inzkove odluke. Pravdali su se da su time pokušali biti medijator u vraćanju političara iz etntiteta RS na posao u državne institucije.
“Ovim putem želim istaknuti kako se tu nije radilo o rušenju niti negiranju sadržaja navedene odluke, nego preuzimanju odgovornosti za nastavak neometanog funkcioniranja institucija BiH, sukladno ustavnim i zakonskim procedurama i nadležnostima. S obzirom na navedeno, to je podrazumijevalo da se istoimene izmjene i dopune Zakona donesu u domaćim institucijama, Parlamentarnoj skupštini BiH, kojima bi se supstituirala nametnuta odluka bivšeg visokog predstavnika”, izjavio je Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH.
Dakle, teorijski – HDZBiH nema ništa protiv Schmidtovog prijedloga. Nemaju ni u SDP-u. Dok god nametnuta odluka važi sve do dogovora. Jer u njega baš i ne vjeruju.
“Želimo razgovarati, želimo donijeti zakon, ali ni u kom slučaju ne želimo ukinuti ovaj zakon pa da se onda dogovaramo. Jer onda se ponovo po ovom principu nećemo nikad dogovoriti”, ocjenjuje predsjednik SDP-a Nermin Nikšić.
Obaveza je to prvenstveno vladajuće strukture, poručuje opozicija iz entiteta RS. Cilj, je poručuju, vratiti se u državne institucije. Ali ne preko reda.
“Naš ključni stav i zaključak je da se mora prevazići pitanje nametnutog Inzkovog zakona i to je način da se kroz domaće institucije, ustavom propisane procedure, usvajaju dokumenti akti i zakoni, pa je sada odgovornost na Parlamentu”, istakao je predsjednik PDP-a Branislav Borenović.
Dakle, zavrtimo još jedan krug. Začarani. Trgovine, lobiranja, pokušaji dogovora uz suprotne stavove. U centru, zakon. Za žrtve – onaj najbitniji. Ima li ga iko pravo koristiti za političke igre? Pogotovo one unaprijed osuđene na propast.
Visoko.co.ba/federalna.ba
(Visoko.co.ba)
