Na Vilsonovom šetalištu u Sarajevu u noći s četvrtka na petak (31. juli) dva migranta su nožem napali, ozlijedili i opljačkali jednu osobu.
Djevojka incijala A.K. nije htjela da otkriva svoj identitet jer napadači imaju njene dokumente, slučaj je prijavljen polici, ali od policije nema nikakvog pozitivnog odgovora.
Stupili smo u kontakt sa napadnutom djevojkom, te nam je ona ispričala šta se dogodilo te noći, a mi njenu priču prenosimo u cijelosti:
“Šta da kažem, lijepa, topla noć, da nam nisu zatvorili kafice sjele bi mi u neku baštu, odlučile prošetati najpoznatijim sarajevskim šetalištem sjele na treću, četvrtu klupicu od česme, kupile sokove, i da nešto pojedemo, bez zadržavanja i idemo. Bilo je raje, vozali se na biciklima, šetali, prošla je čak i patrola policijska, dok smo išle do klupice srele smo tu dvojicu migranata, zapali su mi za oko zbog maski a i migrant k’o migrant, ne možeš da ga ne primijetiš, ali na kraj pameti da će se išta desiti, policija patrolira još eto neki napad se desio istu noć. Leđima sam bila okrenuta prema šetalistu a gledala sam prema rijeci, drugarica nasuprot mene sjedi, okrenem se u jednom trenutku vidim istu tu dvojicu migranata i govorim joj kroz šalu “Eto nam komšija” da bi i ona obratila pažnju, ne sluteći šta će se desiti, i dok sam ja to izgovorila već su bili tu, meni je nož za vratom i čujem samo shhh da nam govore, nisam u tom trenutku osjetila strah, vec bijes, uspjela sam se nekako otrgnuti i koljenom ga udariti u stomak, za sve ovo vrijeme drugaricu nisam upratila niti šta se dešava sa njom, znam da je gurnuo sa klupe. Krenula sam trčati za drugim migrantom koji nam je uzeo stvari i uhvatim ga za ruku, oslonim se svom težinom i nekako sam ga nogom u prsa udarila, u tom me taj drugi migrant povuče, a iz suprotnog smjera dolazi momak na biciklu, stranac je, sam Bog ga je poslao, počinje se derati na njih, oni krenu bježati ja opet za njima i tu mi podapne taj s nožem, padnem, opet se ustanem, uporna žena, krenem za njima i taj stranac i ja. Ma tik smo iza njih, prelazimo most na mostu se okrećem jednom, drugi put stanem vidim nema mi drugarice, prvi put sam tu strah osjetila, počnem je dozivati samo glas da joj čujem da znam da je ok, jer od kud znam kako je pala da li je glavom ne daj Bože udarila, i hvala Bogu nije joj nipta bilo toliko fizički, tek sam tad i ja primijetila krv na rukama i shvatim da je od te posjekotine na vratu, odmah je došla policija, dale smo opis koliko toliko i mi i taj stranac i gdje su odprilike otisli.. Samo da se zna, niko nije prilazio i tražio novac od nas. Ja sam reagovala na bol koju sam osjetila i to je bila prva stvar koja se desila. I drugarici i meni to shh i danas odzvanja u glavi. Jesam reagovala kako sam reagovala ali stiglo me je sve, budim se u suzama, hladnom znoju. Samo hoću da kažem da se dobro pazite, jer to su sekunde, prići i tražiti, i s leđa ti nož za vrat staviti bez ikakvog upozorenja je ogromna razlika.”, kazala je A.K.
Bitno je istaći da ovo nije prvi slučaj da se ovakve vrste napada dešavaju na Vilsonovom šetalištu pogotovo u noćnim satima kada je njegov veliki dio pod potpunim mrakom, samim time nepregledan i nesiguran.
Parking zone oko tržnih centara postale su opasne jer se migranti većinom tamo skupljaju i prose.
DnevniBUZZ.ba
