Svi političari svijeta pozavidjeli bi svojim kolegama iz Bosne i Hercegovine. I to na iznosu na bankovnim izvodima. Nema baš mnogo zemalja u kojima se nerad dobro naplati. Od početka mandata, funkcionerima u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, Vijeću ministara i Predsjedništva isplaćeno je gotovo 16 miliona maraka državnog novca. A tek ih je 80. Kada podvučemo crtu, četiri nepune godine rezultovale su mandatom nerada, a rastom zarada.
Najviše novca otišlo je najbrojnijem tijelu – državnom parlamentu, i to skoro 12,5 miliona maraka. A za nepune četiri godine, delegati i zastupnici zasjedali su samo četrdesetak dana i usvojili tek 16 zakona. Uprkos neradu, njihova plata pet puta je viša od prosječne plate bh. građana.
“Na njima je samo da rade, a svi ostali troškovi, koji god da nastanu, bit će pokriveni iz državnog budžeta bez obzira na to da li su radili ili nisu”, ističe Milena Mitrović, novinarka Centra za istraživačko novinarstvo.
Podsjetimo i da su oni koji su bojkotavali rad parlamenta, umjesto sankcija, dobili nezarađene plate za koje je izdvojeno više od 700.000 maraka. A rezultatima rada ne može se pohvaliti ni Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, kao ni Predsjedništvo. Ipak, skoro 3,4 miliona maraka izdvojeno je za njihove funkcionere.
“U Predsjedništvu nismo imali nekih efekata rada. Bilo je čestih opstrukcija. Isto je i u Vijeću ministara. Činjenica da je godinu i dva mjeseca nakon izbora formirano novo Vijeće ministara dovoljno govori koliko se od samog starta kasnilo s normalnim tempom rada”, ističe Mitrović.
No, to im se nije odrazilo na primanja, a parlamentarce i ministre nije zaustavilo da u junu ove godine povećaju plate za još 500 KM, iako im mjesečna primanja nisu manja od 5.000 KM. A kada ih se pita o mogućnosti smanjenja plata, traže opravdanja. No, mjesta za opravdanja, tvrde analitičari, nema.
“Prema zakonu koji su oni donijeli, oni ne mogu smanjiti sebi plate tokom mandata, međutim, mogu smanjiti za naredni mandat i kako su donijeli taj zakon, tako mogu donijeti i novi zakon ili izmijeniti postojeći”, pojašnjava politička analitičarka Ivana Marić.
Ipak, dodaje, lakše je građane odvratiti od sagledavanja realnih stvari podizanjem nacionalnih tenzija. Stoga građani postaju nesvjesni koliko, zapravo, njihovi predstavnici zarađuju.
“Kada narod prestane prioritet davati tastaturi i izaći na ulice i pred institucijama tražiti svoje pravo po svim konvencijama o pravima čovjeka, zasigurno u ovoj napaćenoj državi će se dešavati promjene”, kažu nam u anketi.
Promjene moguće, ali želja, prema svemu sudeći, nedovoljna. Kao i kod vladajućih. Dodatni problem predstavljaju i kompenzacijske liste koje nagrađuje one odane iako ih građani ne žele vidjeti kao svoje predstavnike. A takvi se najmanje pojavljuju, no to ih, kao ni ostale, ne sprečava da dobro zarađuju.
Visoko.ba/federalna.ba
(Visoko.co.ba)
