Tanja Perić iz Batušinca koja je 1996. godine ubila svoje kćerke četveromjesečnu Draganu i dvogodišnju Tamaru zamalo je počinila savršen zločin jer na nju niko nije sumnjao sve dok obdukcijom nije utvrđeno da su djeca otrovana. Ono što ovu tragediju čini još gorom je što je Tamara mogla biti spašena da je odmah otkriveno da je njena mlađa sestra ubijena. Kada je shvatila da se izvukla sa prvim ubistvom, samo petnaest dana kasnije na isti način, sipavši joj insekticid u mlijeko, Tanja je ubila i stariju kćerku.
Najzaslužniji za otkrivanje stravičnog zločina bio je prof. dr. Branislav Denović, u to vrijeme specijalista sudske medicine, koji je za Telegraf.rs prvi put progovorio kako je utvrdio da su djeca ubijena.
– Čim sam otvorio glavu te dvogodišnjakinje, znao sam da je otrovana. Otrovi se prepoznaju po mirisu, osjetio sam ga u mozgu, a zatim i u želučanom sadržaju. Toksikološka analiza potvrdila je moju sumnju i u nalazu sam naveo da se radi o nasilnoj smrti trovanjem insekticidom malationom. To je organofosforno jedinjenje koje vrlo brzo djeluje, dolazi do plućnog edema koji izaziva gušenje. U tom trenutku nisam bio siguran da se radi o ubistvu s obzirom na to da dvogodišnje dijete hoda, izlazi u dvorište, to je seosko domaćinstvo, moguće je da je neko od ukućana zaboravio sredstvo sa insekticidom i da ga je dijete samo popilo – objašnjava Denović.
Međutim, kada je sudski obducent saznao da je samo par nedjelja ranije na isti način umrla i Tamarina sestrica, njegova sumnja da je djevojčica ubijena je postala izvjesnija.
– Saznao sam da je mlađa djevojčica sahranjena, a da obdukcija nije rađena. Odmah sam predložio istražnom sudiji Staniši Kržaliću da uradimo ekshumaciju. On nije bio za to, ali sam ja insistirao ističući da ako hoćemo da dođemo do istine, drugog puta nema. Ako bismo utvrdili da je prvo dijete umrlo nasilnom smrću trovanjem, a posebno ako bismo ustanovili da se radi o istom otrovu, mogli bismo sa sigurnošću da kažemo da su obje djevojčice ubijene – prisjeća se jednog od najtežih slučajeva u svojoj karijeri Denović.
Ekshumacija je obavljena mjesec nakon sahrane, a zahvaljujući hladnom vremenu, tijelo četvoromjesečne Dragane bilo je potpuno očuvano.
– Čim sam otvorio dijete, osjetio sam isti miris, toksikologija je potvrdila da se radi o istom otrovu. To je bilo malo dijete, ono nije moglo da ode u dvorište, neko je morao da mu otrov da. Ubistvo tog djeteta potvrdilo je da je i starije ubijeno pa je majka sutradan uhapšena – objašnjava obducent.
Dok su istražni organi rješavali zločin, Tanja se ponašala potpuno normalno. Osim što je bila u crnini, Tanja ni po čemu nije ličila na majku koja je za par nedjelja izgubila dvoje djece. Na njenom licu nije bilo tuge, ni suze kada je pričala kako su joj djeca stradala.
– Dok sam joj davala mlijeko, ona samo štucnu i prevrnu oči. Zavikala sam : – Mamo, mamo, i Tamara isto kao Dragana – pričala mi je Tanja izbjegavajući moj pogled.
Dok je bila u Psihijatrijskoj bolnici u Gornjoj Toponici na posmatranju, na pitanje da li zna zbog čega je tu, ona je odgovorila: – Zbog onog što sam uradila s djecom.
Taj odgovor, kako je objasnio njen psihijatar Slobodan Serafimović, pokazao je manjak kajanja i nepriznavanja da je u njenom postupku bilo ičeg lošeg jer ni u jednom trenutku nije kazala da je ubila djecu. Tanja je odležala 12 godina u Požarevcu, u Batušinac se nije vraćala jer je muž zatražio razvod čim je uhapšena. Nikada nije ponovo došla ni u svoju porodičnu kuću u niškom selu Pasipoljana. Njene komšije kažu da je nisu nijednom vidjele otkako je uhapšena.
– Kako sam čuo, udala se negdje, a gdje, to niko ne zna. Ne vjerujem da je smjela roditeljima na oči nakon što im je ubila unučiće – rekao je jedan od ljudi iz Tanjinog sela.
Izvor: Faktor
