U Socijaldemokratskoj partiji (SDPBiH) kao i društvu u cjelini došlo je do smjene generacija, izjavio je u intervjuu za Fenu kandidat za predsjednika SDP-a Miro Lazović.
– SDP posjeduje armiju mladih ljudi koji obećavaju. Šansa im se mora dati. Spoj iskustva i mladosti je formula uspjeha SDP-a – izjavio je Lazović u predizbornom intervjuu Federalnoj novinskoj agenciji.
Zašto ćete pobijediti na stranačkim izborima i postati predsjednik SDP-a?
– SDP je na opštim izborima 2014. godine doživio šokantan poraz a Vanredni kongres nakon toga potvrdio je duboka neslaganja i podjele unutar partije. Deset mjeseci nakon Kongresa stanje u SDP-u nije puno bolje. Tenzije u članstvu se osjete, atmosfera straha i nezamjeranja sputava kritičnu misao, a Lukavačka grupa ili Inicijativa za bolji SDP u kojoj djeluju istaknuti pojedinci u kontinuitetu upozorava na loše odnose u partiji, posebno u Tuzlanskom kantonu. Rukovodstvo SDP-a izabrano na Vanrednom kongresu, ova upozorenja u potpunosti je ignorisalo, vjerovatno misleći da će problemi sami po sebi nestati. Doduše, aktuelni predsjednik i kandidat za predsjednika SDP-a s velikim zakašnjenjem ovih dana izjavljuje da mu je glavni cilj sačuvati jedinstvo partije. Mislim da je to morao učiniti ranije, odmah nakon Vanrednog kongresa. Bojim se da su neke stvari otišle predaleko. A u članstvu se sve više šapuće da oni pojedinci koji su upravljali Titanikom 2014. danas ga ne mogu izvući na površinu. SDP-u su danas potrebne ličnosti koji posjeduju integrativne sposobnosti. Lider SDP-a trebao bi biti čovjek koji okuplja, koji ujedinjuje, koji po karakteru i opredjeljenju ne stvara protivnike unutar partije i neprijatelje izvan nje. Čovjek koji je u stanju svoju volju za opštim napretkom i integracijama kreirati ne samo u SDP-u već je tu volju spreman i sposoban širiti na bosanskohercegovačko društvo i državu.
U odnosu na druge kandidate, partijske drugove koje cijenim i poštujem, moja prednost je u velikom državničkom i političkom iskustvu jer sam prošao sve burne procese koje su pratili sticanje nezavisnosti Bosne i Hercegovine i sazrijevao u uvjerenju da druge političke opcije, pogotovo nacionalne nisu u stanju očuvati i graditi Bosnu i Hercegovinu prihvatljivu za sve njene građane i narode. Iskustvo me obavezuje da budem odlučan i odgovoran prema državi, društvu i partiji. Kao istinski socijaldemokrata koji je svoja prva politička iskustva sticao među radnicima, uvjeren sam da mogu biti kohezioni faktor koji će reafirmirati SDP kao snažnu i moralnu partiju a socijaldemokratske vrijednosti širiti na prihvatljiviji način na cijeli prostor BiH.
Koje su greške dovele do drastičnog pada glasova SDP-a na izborima 2014. u odnosu na 2010. godinu?
– SDP je imao sjajan rezultat 2010. godine i istorijsku šansu da učvrsti socijaldemokratsku ideju kao opšteprihvatljivu na cijelom prostoru BiH. Nažalost, greške su činjene od starta. Dugi period formiranja vlasti na državnom nivou kompromitirao je rukovodstvo SDP-a a ideološko lutanje i ”hokejaško” mijenjanje koalicionih partnera dodatno je usložilo poziciju SDP-a. Smatram da je posebna greška prema partiji napravljena kada su čelnici SDP-a predsjednik Zlatko Lagumdžija, potpredsjednik Damir Hadžić i generalni sekretar Nermin Nikšić otišli u izvršnu vlast istovremeno zadržavajući partijske funkcije. Partija je na taj način postala privjesak izvršne vlasti. Politička uloga organa SDP-a je nestala. Prenesena je kroz čelne ljude u izvršnu vlast, a partija je poprimila karakteristike tehnomenadžerske firme. Također, otuđenost od realnog života i nesuočavanje sa stvarnim problemima sve većeg broja obespravljenih i osiromašenih građana doveli su SDP do izbornog poraza. Također, devijantna ponašanja pojedinaca na bazi arogancije, bahatosti i pohlepe raslojila su članstvo, a partiju pretvorila u interesnu organizaciju. Sve ove greške, uz nesporazume i svađe, koje su rezultirale odlaskom iz SDP-a sadašnjeg lidera Demokratske fronte dovela su SDP-e do teškog poraza 2014. godine.
Ko su ljudi u SDP-u, a i izvan njega koji su Vaši saradnici i podržavaju Vašu predsjedničku kampanju?
– Moja kandidatura došla je kao rezultat vlastite spoznaje, ali i kao sugestija jednog broja zabrinutih članova partije da podjele s Vanrednog kongresa nisu otklonjene i da partija klizi u daljnje nesporazume. Atmosfera straha i nezamjeranja koju sam osjetio prilikom skupljanja potpisa podrške kandidaturi ne daje mi za pravo da imenujem sve one ljude koji mi daju podršku, ali svakako su tu pored jednog broja dugogodišnjih članova SDP-a i oni koji su procesom ujedinjenja SDP-a i Ujedinjenih socijaldemokrata (USD) danas aktivni članovi SDP-a. To su desetine i stotine ljudi iz cijele BiH i bilo bi nezahvalno bilo koga pojedinačno isticati.
Ko su ljudi u SDP-u i izvan njega koje biste voljeli vidjeti u svom timu?
– Moram priznati da po svom karakteru ne pripadam autokratskim liderima koji svoju moć i autoritet isključivo crpe iz predsjedničke funkcije. Čovjek sam dijaloga, otvoren i pristupačan kako za člana partije tako i za one izvan SDP-a. Za mene je predsjednik partije ”primus inter pares” – prvi među jednakim. Vrlina je kada predsjednik okupi stručne, sposobne, moralne i pravedne pojedince u homogen i snažan tim. Moram reći da je u SDP-u kao i društvu u cjelini došla smjena generacija. SDP posjeduje armiju mladih ljudi koji obećavaju. Šansa im se mora dati. Spoj iskustva i mladosti je formula uspjeha SDP-a. Međutim, neću se libiti da se o bitnim pitanjima za državu Bosnu i Hercegovinu konsultujem s iskusnim državnicima kao što su moje kolege iz Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, odnosno s pojedinim bivšim ministrima vanjskih poslova Bosne i Hercegovine. Akademsku zajednicu i njene istaknute pojedince također mislim konsultovati. Posebno mi se čini važnim, i to ću učiniti, ostvariti kontakte s predstavnicima vjerskih zajednica, jer po meni između iskrenog vjernika i iskrenog socijaldemokrate nema razlika.
U kojem pravcu ćete kao predsjednik pozicionirati SDP u sferi ekonomskih politika? Kretanje ka ljevici ili bliže centru?
– BiH je još mlada i krhka država. Proces tranzicije kroz koje naše društvo prolazi ostavlja duboke tragove. U sferi ekonomskih odnosa oni su najvidljiviji i najbolniji. Transformacija državne imovine u privatno vlasništvo dovela je do neviđene pljačke. Radnici su ostali i bez imovine i bez radnih mjesta. Društvo se drastično raslojilo na manji broj bogatih i sve veći broj siromašnih. Srednja klasa se izgubila. Na sceni je uspostavljanje novih ekonomskih odnosa pod patronatom međunarodnih finansijskih institucija – Svjetske banke i MMF-a. Neoliberalni način vođenja ekonomije u koji potpuno nepripremljeno ulazimo, radnika svodi na potrošnu robu a na pijedestal svih vrijednosti uvodi kapital – novac. Ali ne novac za radnike već za investitore i poslodavce. Da bi se ostvario profit ograničavaju se socijalna i druga prava radnika, a državna legislativa prilagođava novim poslodavcima. Bio bih demagog i klasični populist kada bih obećao da će se SDP sa mnom na čelu moći suprotstaviti međunarodnim poltičkim i finansijskim institucijama. Uostalom prethodna vlada SDP-a dala je saglasnost na potrebne reforme. Povratka na staro nema. Ali političke borbe za prava radnika ima. I ne samo njihovih prava već i prava armije obespravljenih i svih socijalnih grupacija koji trpe teret nepravde postojećih društvenih odnosa. Zato će SDP morati biti predvodnik u borbi za izgradnju socijalne države koja će biti u stanju na solidaran i human način materijalno amortizirati posljedice koje tržišni neoliberalni koncept donosi. Boljom poreskom politikom potrebno je izvršiti preraspodjelu enormnog bogatstva pojedinih poslodavaca u korist socijalno ugroženih kao i onemogućiti otuđenje kapitalnih javnih dobara BiH.
Trebaju li stranke ljevice izaći sa zajedničkim kandidatima za načelnike i sa zajedničkim listama za općinska vijeća za lokalne izbore?
– Politička scena u BiH je veoma heterogena a građanske ljevičarske partije razjedinjene i međusobno konfrotirane. Danas je pozicija ljevice vaoma upitna. Njena snaga je u padu. Zato građanske, odnosno ideološki bliske partije trebaju sarađivati a SDP bi morao inicirati i biti predvodnik u toj saradnji. Prvi korak se mora napraviti na predstojećim lokalnim izborima. Svakako da sam za dogovor u vezi sa zajedničkim kandidatima za načelnika, a što se tiče zajedničkih listi za općinska vijeća to, po meni, treba prepustiti lokalnim procjenama. Mislim da na zajedničkim listama za opštinska vijeća ne treba ultimativno insistirati, već bi trebalo unaprijed dogovoriti postizbornu koaliciju onih stranaka koje su istakle zajedničkog kandidata za načelnika. Vjerujem da bi se na taj način osigurao veći broj vijećnika kao podrška izabranom načelniku.
Da li SDP treba koalirati s nacionalnim strankama i zašto?
– Sadašnje ustavnopravno i teritorijalno rješenje za Bosnu i Hercegovinu više pogoduje učvršćenju postojećih etničkih podjela nego što doprinosi integraciji BH društva i države. Stoga je SDP-u, kao građanskoj, ljevičarskoj stranci mnogo teže djelovati u ovakvim uslovima. Kada je u pitanju koaliranje s drugim strankama pa i onim s nacionalnim karakterom SDP će morati prethodno riješiti neka druga bitna pitanja. Prvo: koji je temeljni politički cilj SDP-a, i drugo – ne okretati glavu od trenutne bosanskohercegovačke zbilje i još veoma prisutne etničke homogenizacije. Ako je temeljni politički cilj SDP-a jasno postavljena Bosna i Hercegovina kao jedinstvena, stabilna i funkcionalna država onda će se lakše rješavati sva druga krupna politička pitanja pa i eventualno koaliranje sa strankama kojima je ovakva Bosna i Hercegovina prioritet. Dakle, eventualno koaliranje sa strankama nacionalnog karaktera zavisit će od njihovog odnosa prema Bosni i Hercegovini kao i od izbornog rezultata koji bi SDP doveo u poziciju da se o takvoj koaliciji mora odrediti i svakako od odluke članstva u krajnjem slučaju.
Kako mislite ojačati poziciju SDP-a i omasoviti članstvo na prostoru zapadne Hercegovine i RS-a, ali i u onim sredinama gdje je SDP 2014. osvojio malo glasova?
– Uticaj SDP-a u Republici Srpskoj i u zapadnoj Hercegovini je dosta slab. Posljednjih godina članstvo na tim prostorima u tišini se pasivizira, organizacije ne rade ili se gase, a uticajni pojedinci napuštaju partiju. Zabrinjavajuće je da su SDP napustili dugogodišnji članovi kao Slobodan Popović iz Banje Luke ili Niko Sušac i Žara Bulić iz Čapljine. Zašto je to tako odgovore bi morali dati kandidati za predsjednika SDP-a koji su vodili Partiju u proteklom periodu. Ovo su samo neki od razloga s kojim se SDP suočava s ocjenama da postaje bošnjačka partija. Činjenica je da zaista postoji dosta nebošnjaka u SDP-u ali pravi razlog zašto SDP poistovjećuju s bošnjačkom strankom je po meni u nedostatku adekvatne politike i veće otvorenosti prema RS-u i zapadnoj Hercegovini. Crveni alarm je odavno trebao biti upaljen jer postoji opasnost da SDP izgubi imidž multietničke, bosanskohercegovačke partije i da političku snagu uglavnom crpi iz tri do četiri kantonalne organizacije. Da bi SDP povratio svoj uticaj u javnosti, te vratio i dodatno omasovio članstvo SDP će se morati vratiti sebi i izvornim socijaldemokratskim vrijednostima. Ljudi koji budu vodili SDP na svim nivoima organizovanja morali bi biti istinski reprezentanti takve politike kako bi i za javnost SDP bio sve više prihvatljiva partija.
Trafika|Ba
