Domaćin Svjetskog prvenstva u nogometu hvali se sa stadionima i čitavom infrastrukturom izgrađenom povodom ovog nogometnog spektakla. No odavno kruže i vijesti o upravo robovskom odnosu prema radnicima iz inozemstva. O tome da im poslodavac već pri dolasku oduzima putne isprave,o teškom radu i po najvećoj žezi, o njihovom bijednom smještaju i neljudskom odnosu prema njima… A onda i o mnoštvu onih koji su u tim radovima izgubili ne samo zdravlje, nego i živote. Tu ima mnogo špekulacija i nagađanja, piše Deutsche Welle.
Tvrdnja: Svjetsko prvenstvo u Kataru je odnijelo živote 15.000 stranih radnika
Prošle godine je organizacija za ljudska prava Amnesty International objavila da je u Kataru umrlo 15.021 stranih radnika. Često se spominje i brojka od 6.500 preminulih koju je početkom prošle godine objavio britanski list The Guardian.
Provjera DW-a: pogrešno
Amnesty International doista prenosi službenu statistiku Katara, ali to je broj baš svih preminulih stranih državljana od 2011. do 2020. Među njima onda mogu biti i bogati Amerikanci koje je baš tamo za vrijeme odmora ili službenog puta pogodio srčani udar i koji nemaju veze s gradnjom nogometnih stadiona.
The Guardian je u svom navodu tu statistiku Katara barem ograničio na državljane zemalja iz kojih je i došlo najviše radnika za ovo Svjetsko prvenstvo – Bangladeša, Indije, Nepala, Pakistana i Šri Lanke. To je onda broj vjerovatno nešto bliži realnom. Ali opet se ni tu ne čini razlika između liječnika i stručnjaka, koji također često rade u bogatom emiratu, i običnih radnika koji su crnčili i po najvećoj žezi. Tačnih statistika koje bi navodile i školsku spremu i životnu dob tih stranaca – jednostavno nema.
Tvrdnja: broj preminulih je u normalnim okvirima
Dužnosnici Katara nisu ni pokušali osporiti te brojke. Nego ukazuju da broj smrtnih slučajeva zapravo odgovara normalnom mortalitetu obzirom na silan broj stranaca u toj zemlji.
Provjera DW-a: zabluda
Tvrdnje nadležnih u emiratu kako je smrtnost među njihovim građanima na 100 hiljada stanovnika čak i veća nego među strancima je zapravo smiješna. Jer naravno da među gastarbajterima nije bilo ni bolesnih staraca niti malenih beba – zapravo jedva da je uopće bilo bolesnih. Jer već za radnu dozvolu su svi morali proći strog i opširan liječnički pregled. Tako da su na rad uopće mogli doći samo razmjerno mladi i potpuno zdravi. A statistički, smrtnost takve populacije je minimalna.
Još gore: francuski novinari Sebastian Castelier i Quentin Muller su u svojoj knjizi “Robovi naftaša” pratili sudbine tih gastarbeitera i nakon što su se vratili u domovinu, nerijetko jer su bili i otpušteni zbog zdravstvenih poteškoća. A onda su u Nepalu među muškarcima između 20 i 50 godina zapazili uočljiv porast smrtnih slučajeva zbog zakazivanja bubrega. Tipična posljedica hronične dehidracije i loše kvalitete vode. Takvi slučajevi uopće nisu obuhvaćeni bilo kakvom statistikom.
Tvrdnja: Ukupno je samo troje radnika stradalo na jednom stadionu
Provjera DW-a: zabluda
Da, građevinske kompanije stadiona jesu službeno prijavile samo tri nesreće na radu. Dva radnika su pala sa skele, jednog je pregazio kamion. Ali takva tvrdnja dovodi u zabludu iz dva razloga. Kao prvo, čak i ako su prijavljeni svi udesi na gradilištu stadiona, to nipošto nije bilo jedino gradilište za ovo Svjetsko prvenstvo. Po čitavim Emiratima su se gradili hoteli, zgrade, podzemna željeznica, ceste, proširena je i zračna luka… Čak i prema podacima FIFA-e je bilo razdoblja kad je na gradilištima bilo preko 30 hiljada radnika.
Nadalje, FIFA i katarski Odbor za SP navode da je 37 stranih radnika umrlo izvan gradilišta. Tu Odbor za SP u svom godišnjem izvještaju “Napredak u dobročinstvu radnika 2019.” tvrdi da su od prosječno devet preminulih u jednoj godini njih trojica umrla od srca ili prekida disanja zbog “prirodnog uzroka”. Među mladićima koje je liječnik pregledao prije dolaska? Tu se lako može biti sumnjičav.
Neosporno jest da je preminulo na stotine, možda i na hiljade stranih radnika. A novinari lista Guardian su isto tako utvrdili kako su liječnici u Kataru bili lake ruke kada su za oko 70% slučajeva kao razlog smrti navodili “prirodni uzrok”. Je li to zato što nisu htjeli imati problema? Novinari televizijske stanice ARD u reportaži “Svjetsko prvenstvo sramote” su čak našli tamošnje liječnike koji su priznali kako im je rečeno da tako napišu smrtovnicu i “ne rade probleme”.
Sve se svodilu na “usmenu obdukciju” preminulih radnika
Međunarodna organizacija za rad ILO je još 2021. posumnjala u te smrtne slučajeve i zatražila od Katara obdukciju tih, navodno preminulih prirodnom smrću. Čak i u zemljama s urednom zdravstvenom skrbi je na stotinu preminulih najmanje jedan gdje bi bila potrebna obdukcija. A kod radnika iz Pakistana ili Šri Lanke, ko bi se time bavio? I platio?
U pravilu se sve svodilo na “usmenu obdukciju”. Drugim riječima, liječnik koji preminulog prije toga nikad nije vidio je pitao njegove drugove ili poslodavca je li imao zdravstvenih problema i onda to napisao kao uzrok smrti. A zdravstveni problemi su se pojavili kod čitavog mnoštva radnika. Za to humanitarne organizacije imaju i nebrojene svjedoke. Toplotni udar, iscrpljenost, žeđ, a kad je neko i obolio, ipak je odlazio na gradilište – treba poslati novac kući. Za zdravstvenu skrb tih radnika doista niko nije mario pa tako je i pravi uzrok njihove smrti teško reći. Jesu li nadležne službe Katara ipak vodile detaljniju statistiku o preminulim strancima? U svakom slučaju, tako nešto nikad nije objavljeno.
(Haber.ba)
