Gotovo 20 godina trebalo je Vladi FBiH da pokrene postupak revizije privatizacije u zavidovićkoj „Krivaji“ iako je to bila stalna tema, ne samo u ovoj lokalnoj zajednici. Revizori su obavili svoj posao i utvrdili, pored ostalog, da postupak privatizacije nije proveden u skladu sa zakonima i drugim propisima. Za sada je tu kraj ove priče, bar kada je u pitanju Tužilaštvo ZDK-a.
Iako je rješenje o izvršenoj reviziji pretvorbe i privatizacije dostavljeno i Kantonalnom tužilaštvu, tužioci nisu našli osnov sumnje da je počinjeno krivično djelo, pa u ovom slučaju neće biti istrage. Zato je tu žalba na revizorsko rješenje – i to iz Agencije za privatitaciju. Lanci i katanci na kapijama „Krivaje“ upravo najbolje oslikavaju postiprivatizacijsko stanje u ovom, ali i brojnim drugim preduzećima. Zavidovići su u svojevrsnoj razvojnoj blokadi dok se čeka okončanje brojnih procesa u čijem je središtu „Krivaja“ i imovina tog preduzeća, ali i neizmirena potraživanja radnika.
Revizija pretvorbe i privatizacije u IP „Krivaja“ u stečaju je urađena po zaključku Vlade Federacije, a na Rješenje kojim se konstatira da taj postupak nije bio u skladu sa zakonom, žalbu je uložila Agencija za privatizaciju. Ni godinu nakon provedenog postupka nema informacija o toku žalbenog procesa.
„Pisao sam urgenciju, požurnice… Jedan od odgovora je bio da nije još formirana komisija koja odlučuje kao drugostepeni organ“, kaže Hamdija Muratović, stečajni upravitelj IP Krivaja Zavidovići.
No, među bivšim radnicima IP „Krivaja“ kojima su se, u međuvremenu, mijenjali poslodavci i koji su na biro za zapošljavanje upućeni iz „Krivaje Mobel“ u stečaju, u vlasništvu Ortačke grupe, sumnja da se kao i u sva prethodna dešavanja u nekadašnjem gigantu drvoprerade, zakonitost gura u stranu.
Ramiz Mujić, predstavnik bivših radnika IP Krivaja i Krivaja Mobel, tvrdi da je politika umiješala svoje prste: „Mi znamo ko je trenutno na čelu Agencije za privatizaciju“.
Kao i stečajna uprava, očekivali su da će upravo revizorski nalaz baciti novo svjetlo na sudske pricese u vezi sa imovinom „Krivaje“. Posebno na proces u vezi sa ništavnošću kupoprodajnog ugovora potpisanog između Vlade Federacije BiH i IP Krivaja s jedne, i Ortačke grupe, koju čini 4 privatna preduzeća iz Zavidovića i Žepča, s druge strane. Naime, njihove tvrdnje da je kupac prekršio kupoprodajni ugovor jer nije vratio Razvojnoj banci preuzeti kredit u iznosu od 6,8 miliona maraka, te nije zaposlio niti zbrinuo preuzete radnike – sud nije uvažio i ugovor je i dalje na snazi.
Mujić dodaje kako nijedna obaveza prema radnicima nije ispoštovana niti je imovina plaćena: „Imamo od Razvojne banke dopis da do dan-danas nijedna marka od kredita nije plaćena“.
„Pa, ako je na snazi Ugovor, de ga ispuni, plati ugovorenu kupoprodajnu cijenu – to je sva priča. Ni to nam sud neće da uvaži, putem vještačenja ignorišu obaveze. To je sud, to je naš sud“, kaže Muratović.
Tako je imovina „Krivaje“, uključujući i nekretnine u fabričkom krugu smještenom u centru Zavidovića, formalno gledano, u vlasništvu Ortačke grupe, sa čime se bivši radnici ne mire.
„Niko u ovu Krivaju neće ući dok ne riješi radnika Krivaje i nadam se i prvi put imam neki optimizam da se sudski postupci kreću u pozitivnom smjeru, da se što prije riješe, da se ne odugovlači“, govori Mirsad Hodžić, bivši radnik Krivaje Mobel.
Uporedo teče i proces koji su pokrenuli protiv bivšeg poslodavca „Krivaje Mobel“. Nakon trogodišnjeg razvlačenja, stvari su se, uvjereni su, pomjerile s mrtve tačke.
„Odrađena su vještačenja za svakog radnika pojedinačno. Vjerujte, nije nam bilo zgodno izdvijiti po 50 maraka, 440 radnika je utužilo svoja potraživanja, prosjek je 40.000 maraka pa nek sad neko razmisli kolika je to svota para. Veća su naša potraživanja radnika nego vrijednost Krivaje što je njima data“, upozorava Hodžić.
„Krivaja“ je decenijama teret i lokalnim i vlastima FBiH. Prostor koji se mjeri hijadama kvadratnih metara sa infrastrukurom u centru grada je sada mrtvi kapital. Lokalnim vlastima su ruke vezane iako, kako tvrde, investitori pokazuju interesovanje za ulaganja. S druge strane, bivši radnici „Krivaje“ koji ispune zakonski uvjet za penziju – briga su Vladi Federacije. I tako godinama.
Najveća kolateralna šteta ove situacije su „Krivajini“ radnici koji dijele sudbinu brojnih drugih radnika sa neuvezanim stažom u Federaciji. Taj problem se već godinama rješava sukcesivno, i to sredstvima iz budžeta FBiH. Obaveze uplate doprinosa za penzijsko osiguranje radnicima IP „Krivaja“, a zatim i „Krivaja Mobel“, Vlada FBiH je proteklih godina izvršavala, pa u Zavidovićima danas glavninu penzionera čine upravo bivši radnici Krivaje. No, i dalje stotine čekaju da ostvare ovo pravo. Samo u prošloj godini uvjet za penziju je imalo 37 radnika. Budući da je ovogodišnjim javnim pozivom nadležnog federalnog ministarstva predviđeno maksimalno 300.000 KM po jednom preduzeću, svi neće ostvariti ovo pravo.
„Od tih 300.000 KM, ušao je 21 radnik, sa istim uslovima i istog dana ostalo je 16 radnika neriješenih. To bi trebalo još oko 200.000 maraka da bi se ta 21. godina očistila. Sveukupna cifra za uvezivanje staža je preko milion maraka da bi se očistila 2021. i 2022. godina“, precizira Asim Didiović, predstavnik penzionera Krivaje Mobel u stečaju.
Na ograničena sredstva za uvezivanje staža radnicima u Federacije ranije su upozoravali iz granskih sindikata. Pozvali su nadležnog ministra Nermina Džindića da, kako je obećao u vrijeme kreiranja federalnog budžeta, osigura dodatna sredstva za te namjene ukoliko po raspisanom konkursu bude više prijava od predviđenog iznosa.
Visoko.ba/federalna.ba
(Visoko.co.ba)
