Desetljećima su znanstvenici bili uvjereni da se prsti na rukama i nogama u vodi smežuraju zato što vanjski sloj kože upije vodu i nabubri, ali nije tako.
Naime, vanjski sloj kože čvrsto je vezan za sloj ispod i ne može se samo tako širiti. Podlogu tom vjerovanju stvorili su znanstvenici još 1935. godine jer su primijetili kako se prsti na nogama ili rukama neće smežurati neovisno koliko dugo stoje u vodi ako im je određeni živac oštećen.
Tada su došli do zaključka kako se to događa zbog reakcije vegetativnog živčanog sustava u tijelu koji je zadužen i za kucanje srca i disanje.
Neurolozi su sad skloni uvjerenju kako to ima evolucijsku pozadinu, odnosno prsti se smežuraju jer tako bolje prianjaju uz mokru površinu – lakše uhvate ribu, stabilniji su na vlažnim površinama itd.
U 2013. godini proveli su niz istraživanja na tu temu. U jednom istraživanju zamolili su dobrovoljce da hvataju mokre i suhe predmete u dva slučaja – ako su im prsti naborani od vode i ako su suhi. S naboranim prstima bili su puno brži u sakupljanju mokrih predmeta i to za otprilike 12 posto.
Usporedili su to s gumama na automobilu. Ako su utori dovoljno duboki, guma će dobro prianjati uz površinu. Svi znamo kakav je slučaj s ‘ćelavim gumama’. Jednako je i s prstima, prenosi “Novi“.
Ako imaju dublje utore, voda će proći kroz njih i bolje će prianjati mokroj površini. Zaključak znanstvenika je taj da prsti u vodi ne nabubre već se smanje zbog krvnih žila koje se u njima stežu pa se koža zbog toga namreška, piše Bright Side.
(Haber.ba)
