Do danas nije utvrđeno šta je jasan uzrok nastanka ove bolesti. U obzir dolazi genetska predispozicija, stres, smanjen unos joda kroz prehranu, različite infekcije bakterijama ili virusima od kojih se u zadnje vrijeme najviše priča o Epstein-Barr virusu, ali i gljivična infekcija Candidom koja preko dizbalansa crijevnog trakta dovodi do narušavanja imunološkog sistema i nastanka autoimunih bolesti.
Hašimoto sindrom – simptomi
Na samom početku ovog autoimunog oboljenja pacijenti imaju simptome hipertireoidizma tj. pojačanog rada štitne žlijezde. Javlja se pojačano znojenje, ubrzan rad srca, gubitak tjelesne težine, zamor, tremor, masna koža i slabo pamćenje i koncentracija. Simptomi najčešće traju nekoliko dana, ali mogu potrajati i do nekoliko tjedana.
Nakon toga nastaju simptomi hipotireoidizma tj. smanjene aktivnosti štitne žlijezde. Najčešće se pacijent osjeća umoran, trom, zaboravan, pospan, vrlo slabe koncentracije, usporenog govora i kretanja. Dolazi do naglog debljanja i loše probave. Srce sada radi usporeno, koža je blijeda i suha, a mišići bolni, uz osjećaj malaksalosti i slabosti u mišićima. Javljaju se i psihičke promjene, bezvoljnost i depresivno raspoloženje.
Kod muškarca je smanjena seksualna želja, a kod žena poremećen menstrualni ciklus. Uz sve navedeno javlja se i nepodnošenje hladnoće, pojava otoka oko očiju i licu uopće kao podbulost, zatvor, promuklost i otežan govor ili otežano disanje uzrokovano povećanom štitnom žlijezdom.
Hašimoto sindrom se najčešće otkrije slučajno na redovnim sistematskim pregledima, kada se utvrdi da je štitna žlijezda uvećana. Sam razvoj bolesti je vrlo spor. Hašimoto sindrom se dijagnosticira na temelju laboratorijskih nalaza, ali i ultrazvukom.
Liječenje Hašimoto sindroma
Shodno vašim laboratorijskim nalazima, ultrazvučnom pregledu štitne žlijezde i kliničkom pregledu endokrinolog odlučuje koja vrsta terapije je najbolja za pacijenta. Najčešće se ne koristi nikakva oralna hormonska terapija kod Hašimoto tireoiditisa, jer su nalazi hormona u balansu i samo su antitijela u krvi povišena.
Ukoliko je rad štitne žlijezde pojačan, pacijenti su vrlo nervozni i razdražljivi, apetit je pojačan, ali se kilogrami gube, javlja se drhtavica i nepodnošenje toplote. Koža je vlažna i topla, a na noktima se vide promjene.
Pojačan rad štitne žlijezde liječi se tireosupresivnim lijekovima, a kontrole hormona se rade na 4 – 6 tjedana. Terapija se koristi sve dok se razina hormona u krvi ne uravnoteži. Nakon toga, liječenje se prilagođava još narednih 18 – 24 mjeseci. Ako su nakon 6 mjeseci normalne razine hormona, smatra se da je pacijent izliječen. Ponekad se u terapiji hipertireoze koristi i terapija radioaktivnim jodom pa i kiruško odstranjivanje tiroidne žlijezde.
Smanjen rad štitne žlijezde liječi se lijekovima koji nadoknađuju manjak hormona, a terapiju prilagođava liječnik endokrinolog na temelju laboratorijskih vrijednosti hormona TSH u krvi. Rade se redovne kontrole laboratorijskih nalaza hormona na 6-12 tjedana, kako bi hormoni štitne žlijezde bili u balansu. Smanjen rad štitne žlijezde uključuje često i smanjenu plodnost i spontane pobačaje kod žena. Zato je jako bitno kod žena koje se bore sa sterilitetom provjeriti i rad štitne žlijezde. Optimalan vrijednost TSH hormona za začeće i trudnoću je oko 1.
Tireoiditis i hipotireoza – liječenje prehranom
Sve zadnje studije koje su rađene na temu utjecaja ishrane na pojavu autoimunih bolesti dokazuju da gluten ima značajnu ulogu u nastanku autoimunih bolesti pa tako i Hašimoto tireoiditisa i hipotireoze. Postoji sve više dokaza kako osobe koje imaju dijagnozu Hašimoto tireoiditis istovremeno mogu biti i preosjetljive tj. intolerantne na gluten. Gluten je protein u žitaricama (pšenica, raž, ječam, spelta) uz pomoć kojeg dolazi do razvijanja tijesta. To je ljepljiva masa koja tijestu daje elastičnost. Kada tijelo ima preosjetljivost na gluten dolazi do bolesti koja se zove celijakija.
Neobična veza između autoimunih bolesti, kao što su Hašimoto bolest i celijakija, može se objasniti nizom unutrašnjih (npr. genetski faktori i prevelika ekspresija citokina) i vanjskih faktora (npr. okolina i prehrambene navike). Štitna žlijezda je posebno osjetljiva na nedostatak mikronutrijenta selena jer selenoproteini, proteini u čiju se strukturu ugrađuje selen, imaju vrlo važnu ulogu u biosintezi i aktivnosti hormona štitne žlijezde. Zbog toga se smatra kako manjak selena kod celijakije može biti ključni faktor koji direktno dovodi do oštećenja štitne žlijezde i crijevnog trakta.
Rezultati novijih istraživanja pokazuju na potrebu da osobe s Hašimoto tireoiditisom naprave i serološke testove na celijakiju (testovi na antitijela AGA-IgA, AGA-IgG, TGA i EMA). Ukoliko se bilo koji od seroloških testova pokaže pozitivnim, dodatno se preporučuje uraditi gastroduodenoskopiju i biopsiju duodenuma.
Na testovima intolerancije koje radim više od 15 godina vrlo često pacijenti koji imaju problem sa radom štitne žlijezde imaju intoleranciju na gluten. Zanimljivo je koliko se samo prilikom izbacivanja glutena iz prehrane u trajanju od 3 mjeseca znatno smanje simptomi poremećaja rada štitne žlijezde, ali se normaliziraju i laboratorijski nalazi hormona i smanje vrijednost antitijela. Očigledno je da se prestankom unosa glutena u organizam smanjuje upalni proces u organizmu i autoimuna reakcija tijela.
Tijekom izmijenjenog režima prehrane u trajanju od minimalno 3 mjeseca potrebno je uključiti u prehranu namirnice koje će pomoći štitnoj žlijezdi i eliminirati one namirnice koje joj otežavaju produkciju i lučenje hormona. U zamjenu za glutenske žitarice (pšenica, raž, ječam, speltu, kus-kus) preporučuje se koristiti bezglutenske žitarice ( zob, kukuruz, riža, heljda). Treba obratiti pažnju na unos namirnica bogatih selenom, jodom i vitaminom D.
Selen je obavezan mikronutrijent koji se treba unositi hranom, ali i suplementacijom. Preporučuje se dnevni unos selena 200mcg. Selena najviše ga ima u brazilskom orahu, morskim algama, lješnjacima, smeđoj riži, luku…
Namirnice bogate jodom su morske alge, mozarella sir, brusnice, ekološki jogurt, himalajska sol, krumpir pečen u ljusci.
Kod osoba koje boluju od Hašimoto sindroma često je smanjena razina vitamina B12.
Nedostatak vitamina D možete nadoknaditi kroz hranu bogatu ovim vitaminom. Sunčajte se što više na suncu. Naravno tu je uvijek suplementacija vitaminom D koja se preporučuje u zimskim mjesecima kada koža nije izložena suncu.
Potrebno je jesti namirnice s niskim glikemijskim indeksom, jer namirnice s visokim GI dovode do većih oscilacija šećera u krvi i to utječe loše na žlijezde s unutrašnjim lučenjem u koju spada i štitna žlijezda. Namirnice s visokim glikemijskim indeksom su slatkiši, tjestenina, peciva, čokolada , cola pića, bijela riža, kokice…
Zdrave i korisne masnoće potrebno je uvesti u prehranu, a to su kokosovo ulje koje ubrzava metabolizam, potiče mršavljenje, podiže bazalnu temperaturu tijela. Esencijalne masne kiseline treba unositi kroz koštunjavo voće i chia sjemenke. Morske alge imaju veliku količinu selena i zato se preporučuje upotreba algi u ishrani ili kroz dodatke prehrani npr. spirulina chlorela plus.
Stres kao jedan od uzroka nastanka Hašimoto tireoiditisa možemo spriječiti meditacijama ili prirodnim preparatom Rhodiolinom koji po sastavu predstavlja adaptogenu biljku Rhodiolu.
Smatra se da svojim mehanizmom djelovanja utječe na niz medijatora stresa: smanjuje hormon kortizol koji je povišen tijekom stresa, ali i modulira serotoninski i dopaminogerički sistem. Adaptogene biljke imaju sposobnost harmonizacije i normalizacije brojnih vitalnih funkcija organizma, odnosno povećavaju otpornost organizma na stresne situacije.
Ne preporučuju se namirnice koje sadrže goitrogene supstance, koje mogu ometati apsorpciju joda i time pogoršati stanje hipotireoze. Takve supstance nalazimo u soji i proizvodima od soje, kupusnjačama te određenom voću (npr. breskve), orašastim plodovima i sjemenkama npr. kikiriki, pinjoli, lanene sjemenke. Treba izbjegavati i namirnice koje će uz usporen metabolizam dovesti do viška kilograma. To su šećer, slatkiši, bijela riža, bijeli kruh.
Izvor: atma.hr
