Djeca na stres mogu reagovati na različite načine, poput povećane razdražljivosti, anksioznosti, povlačenja u sebe, ljutnje ili nervoze, mokrenja u krevetu itd.Odgovorite na reakcije svog djeteta na način koji pruža podršku, saslušajte njegove bojazni i ukažite mu dodatnu ljubav i pažnju.
U teškim vremenima, djeci su potrebne ljubav i pažnja odraslih. Posvetite im dodatno vrijeme i pažnju.Ne zaboravite da saslušate svoju djecu, obraćate im se ljubazno i ohrabrujete ih. Ako je to izvodljivo, omogućite djetetu da se igra i opusti.
Pokušajte da obezbijedite da su djeca u blizini svojih roditelja i porodice i izbjegavajte razdvajanje djece i njihovih staratelja u mjeri u kojoj je to moguće. Ako do razdvajanja ipak dođe (na primjer, u slučaju bolničkog liječenja), postarajte se da omogućite redovan kontakt (npr. putem telefona) i ohrabrivanje.
Pridržavajte se uobičajenih rutina i rasporeda što je više moguće ili pomozite da se uspostave novi rasporedi aktivnosti u novom okruženju, uključujući školu/učenje i vrijeme za bezbjednu igru i opuštanje.
Saopštite činjenice o tome što se desilo, objasnite postojeću situaciju i pružite djeci jasne informacije o tome kako smanjiti rizik od inficiranja, upotrebljavajući riječi razumljive i prilagođene njihovom uzrastu.Navedeno uključuje i pružanje informacija o tome što bi se moglo desiti, ali na ohrabrujući način (primjera radi, da se može desiti da član porodice i/ili dijete počnu osjećati tegobe i da se može ukazati potreba za odlaskom u bolnicu na određeno vrijeme kako bi ljekari mogli pomoći tom članu porodice/djetetu da se osjeća bolje).
Izvor:unicef.org