S dolaskom zime usporit će se i borbe, a obje strane će to iskoristiti da popune zalihe za tople mjesec sljedeće godine. No, što točno znamo o stanju na bojištu nakon 10 mjeseci borbi? Četiri su glavna geopolitička zaključka piše N1.
Rusija gubi moć
Bez obzira na to kako će se razvijati rat sljedeće godine, jasno je da je moć Rusije značajno opala i smanjena. Ruski predsjednik Vladimir Putin planirao je blitzkrieg, brzi rat koji bi pokazao rusku vojnu moć i koji bi ojačao ruske teze da njihova zemlja ima važnu ulogu za političkim stolom u svijetu, unatoč korumpiranoj ekonomiji.
Umjesto toga, dogodilo se suprotno – Putin je zapao u močvaru sličnu sovjetskom ratu u Afganistanu 1980-ih ili američkom ratu u Vijetnamu. Američke muke, poput onih u Iraku, poremetile su unutarnju politiku, ali zahvaljujući ogromnom gospodarstvu i popularnom demokratskom legitimitetu Amerikanci su okončali izgubljene ratove bez velikog raspada.
Rusija nema taj luksuz. Njegovo gospodarstvo čini 7% veličine američkog pa će dugotrajan rat biti ekonomski prilično destruktivan po Rusiju. Uz to, Putinova diktatura je fundamentalno nestabilna, piše portal 1945. Putin je ranjiv na državni udar ako ne dobije rat u Ukrajini.
Nadalje, dosadašnje stanje u ratu u Ukrajini srušilo je mit o moćnoj ruskoj vojnoj modernizaciji. Rusija gubi u ratu od vojske koju nitko nije smatrao ozbiljno prije godinu dana. Ruska ekonomija je tek u 20 svjetskih, a rat i sankcije će ju dodatno oslabiti.
Prema tome, ni ruska ekonomija ni njene vojne mogućnosti ne opravdavaju više nazivanje Rusije velikom i moćnom zemljom.
Ukrajinsko uzdizanje
Na početku rata mnogi su smatrali da će Ukrajina brzo pokleknuti pred Rusijom, no te su se prognoze brzo pokazale netočnim. Štoviše, u jesen se počelo pričati o tome da bi Ukrajina zapravo mogla pobijediti te da bi Putin mogao iskoristiti nuklearno oružje iz očaja.
Iako su mnogi sumnjali u Ukrajinu, ona je na putu da pobijedi u ratu, piše portal 1945, a sada se priča i o mogućnosti da Ukrajinici vrate Krim pod svoju kontrolu. Iako je ukrajinska ekonomija snažno pgoođena ratom, mogla bi postati jedna od najboljih kopnenih sila u Europi, što je postignuće koje je malo tko mogao zamisliti prije deset mjeseci.
Dakle, s jedne strane imamo Rusiju čija moć opada, a s druge strane imamo Ukrajinu koja je u uzlaznoj putanji.
Povratak NATO-a
Putinove akcije potaknule su promjene i u NATO savezu koji bi uskoro trebao dobiti i dvije nove članice – Finsku i Švedsku. Također, savez sada teži i jačanju suradnje s azijskim demokratskim državama kod kojih jača zabrinutost zbog Kine.
Nema ukrajinskog modela
Kina je jedan od ruskih saveznika. Na Tajvanu raste zabrinutost oko toga da Putin kreira model prema kojemu velike autokratske države mogle iskoristiti teritorijalne i kulturne probleme kako bi opravdale invaziju na susjedne manje demokratske države.
Tome se možda Kina doista nadala. Xijeva retorika o Tajvanu čvršća je od retorike njegovih prethodnika. No, taj model je krenuo po zlu. Rusija je otkrila da je pripajanje domoljubnog naroda puno teže nego što je to očekivala.
Također, zapadno jedinstvo iza Ukrajine nije puklo, kao što je Putin očito očekivao, osobito pod pritiskom nuklearnih prijetnji i rastućih cijena goriva. Zapadne sankcije Rusiji također su bile strože nego što je Putin vjerovatno očekivao.
Sve ovo ne znači da je Kina odustala od moguće napada na Tajvan, no zasigurno je svjesna da takvo što ne bi bilo niti jednostavno niti brzo.
Ovo su sve pozitivni trendovi za demokraciju. Iako Ukrajina strašno trpi, ona brani demokraciju i pokazuje da autokracija nije jača od otvorenih društava, piše za 1945 dr. Robert E. Kelly, profesor na Odsjeku za političke znanosti na Nacionalnom sveučilištu Pusan.
(Haber.ba)
