Čedomir Jovanović:
Izražavanje stava o Srebrenici nije nešto što smijemo da svedemo na puko ponavljanje kada nas neki tužni i tragični jubileji na to podsjete ili primoraju.
Strašna opomena, koja se krije iz počinjenog genocida u Srebrenici, izgleda da posljednjih dana postaje tema koja iznova dijeli naše društvo, nespremno da razumije tragediju koja se tamo dogodila, objavljeno je na web stranici LDP stranke.
U tekstu koji prenosimo u cijelosti, dalje stoji:
Rezolucije, koje se trenutno pišu, samo su izraz zakasnjele refleksije svih, a stavovi koji se povodom toga iznose u javnosti od strane srpskih zvaničnika, samo još jedan dokaz licemjerstva kada se zločin treba opisati pravim imenom.
Srbija je ta koja mora da konačno donese rezoluciju, koja zločin u Srebrenici opisuje terminom oko koga više nema nikakve dileme u savremenom svijetu. 2010. godine, ni vlast ni opozicija u Srbiji nisu razumjeli kada smo govorili da genocid u Srebrenici nije izolovani događaj, koji je nastao nesrećnim razvojem ratnih događaja, već težnja koja će skupo koštati generacije koje tek stasavaju. Vlast Demokratske stranke nije imala hrabrosti da iskorači i kaže da će Srbija prihvatiti odgovornost za počinjeni genocid, kažnjavati pojedince koji negiraju i relativizuju zločin, a buduće generacije učiti i vaspitavati u duhu tolerancije, koji ne prećutkuje počinjeni genocid. Opozicija predvođena Srpskom naprednom strankom nije razumjela o čemu govorimo. Zarobljena u sopstvenom ignorisanju počinjenog genocida, Skupština Srbije je donijela Deklaraciju u kojoj je obeshrabrena naša težnja da država donese obavezujući dokument, iza koga stoje cjelokupno društvo i svi njeni činioci i predstavnici.
Danas, pet godina poslije toga, ostavljeni sami na repu civilizacijskih tokova, negirajući istorijske činjenice i sudske presude, pokušavamo da sopstveno društvo i međunarodne partnere i javnost ubijedimo u ono u šta ni sami više ne vjerujemo.
Odnos prema ovom pitanju je temelj pristojnosti i lakmus papir prema kome se određuje razumijevanje zločina počinjenih u naše ime. Prihvatanje istine o Srebrenici nije ni izdaja Srbije ni vrijeđanje srpskih žrtava, već izraz najdublje ljubavi i poštovanja prema zemlji, narodu i našoj djeci koja odrastaju u ovom haosu drustva lišenog osnovnih vrijednosti. Time se skida teret zla sa svih nevinih, koji pod tim zlom nestaju ili će nestati sutra.
Nema više manevarskog prostora koji se može stvoriti, pa je ovo možda posljednja prilika da zrelo postupimo u trenutku kada se cijeli svijet sjeća rata u bivšoj Jugoslaviji, i da mi budemo ti koji srebrenički masakr nazivamo genocidom. Da djeca u školama u Srbiji uče ono što se sada u našim porodicama prećutkuje, a zakonodavstvo u Srbiji da počne da prepoznaje ovaj zločin i kažnjava njegovo negiranje.
Zvaničnici treba da odu na mjesto strašnog čina i svojim prisustvom pošalju poruku da se društvo modernizuje, ne tako što ćuti, već tako što progovara jezikom 21. vijeka o zločinu koji je trajno izmjenio mapu i sliku Evrope. Samo tako se pokazuje svijest da hiljade ubijenih Bošnjaka nisu bili ratna igra ludih komandanata, već cilj grupe ljudi koja je htjela da ovaj dio sveta pretovori u poligon svojih mitskih ciljeva, što se se na kraju pretvorilo u naš najveći poraz i moralno posrnuće.
Trafika|Ba
