Ako prošetate glavnim ulicama austrijske prijestolnice, primjerice na Kärntnerstraße ili Mariahilferstraße, imaćete priliku na svakom koraku da čujete naš jezik. Možda niste znali da u Beču, koji je prema uglednom britanskom časopisu “The Economist” izabran za “najbolji grad za život”, živi čak 40% ljudi stranog porijekla, a po brojnosti jednu od najvećih grupa čine upravo ljudi iz Bosne I Hercegovine. Za naš portal govori IT stručnjak, rođeni Sarajlija, koji je kroz školovanje u svom rodnom gradu stekao titulu magistra informacionih sistema, a danas svoju uspješnu karijeru gradi u Beču kao senior konsultant u firmi Oracle Corporation. Emil Klapija (29) će podijeliti sa vama svoju životnu priču o tome kako je prije 5 godina napustio Sarajevo i postao jedna od uglednih IT stručnjaka u ovoj svjetskoj metorpoli.
Kako je uopšte došlo do toga da svoj život nastaviš u Beču?
U Beč sam došao 2015. godine iz dva razloga. Prvo, uvijek sam želio živjeti van granica BiH jer sam bio uvjeren da ću se tamo bolje snaći. To se za sada ispostavilo tačnim. Drugi razlog, kao što to inače i biva, je čnjenica da je moja tadašnja djevojka, a sadašnja supruga studirala u Beču. Nisam baš imao mnogo izbora. Naravno, Beč sam posjetio ranije i dopao mi se jer ispunjava sve moje uslove.
Koliko se Beč razlikuje od Sarajeva? Mozeš li napraviti poređenje tvog životnog stila iz perioda dok si živio u Sarajevu i sada? Da li se nešto promijenilo?
Najbitnija razlika je u tome što je život u Beču manje stresan. Neizvjesnost koja visi nad glavama ljudi u Sarajevu i BiH ovdje nije pristuna što čini narod mnogo zadovoljnijim. Sloboda koju ljudi ovdje imaju da izraze svoje mišljenje je dole još uvijek u razvoju. Po meni to vuče za sobom i ostale razlike koje se tiču infrastrukture, politike, nauke i ostalog.
U Sarajevu sam još uvijek živio sa svojim roditeljima u porodičnoj kući na Pofalićima i nisam imao šansu da se osamostalim kao kada sam došao ovdje. Činjenica da sam ovdje sve morao da radim “sam” bila je jak motivator za mene. Osim toga, mislim da nisam promijenio način života. Još uvijek provodim mnogo vremena sa društvom i uživam u istim stvarima – sport, filmovi i druženje. Kada bih morao izdvojiti jednu stvar koja se promijenila, to bi onda bila putovanja. Zbog lokacije Beča i niskobudžetnih avio kompanija, moguće je putovati po vrlo niskim cijenama. Međutim, to je sada na pauzi zbog aktuelne situacije.
Koje tri osobine/vještine po tvom mišljenju mora imati jedna osoba koja se odluči da napusti BiH da bi se brzo uklopila u novo društvo?
Prva i najvažnija osobina je hrabrost. Hrabrost da se izađe iz svoje zone komfora. Napustiti sve i otići u inostranstvo nije jednostvano kao sto zvuči. Nova okolina, nova kultura, novi posao, novi prijatelji, novo sve. Mislim da je to prepreka broj jedan kod ljudi koji bi možda i otišli. Druga osobina je prilagodljivost. Sada kada ste već tu, kako se najbolje integrisati u društvo i poprimiti običaje nove okoline, a istovremeno zadržati svoje osnovne vrijednosti i uvjerenja. Kako izvući najbolje iz oba svijeta i samim tim unaprijediti sebe? Treće, jezik. U zavisnosti od posla, trebat će vam engleski ili njemački. Naša struka (IT) je takva da nam je engleski potrebniji. Ipak, ukoliko želite unaprijediti svoj život u Beču, predlažem da što prije počnete učiti i pričati njemački jezik.
Znam da si jako uspješan u svojoj struci i cijenjen u Beču. Smatraš li da bi tvoje znanje i sposobnosti ostale neiskorištene da si se odlučio za život u Sarajevu?
Mislim da ne bih imao priliku da pokažem svoju raznovrsnost kao u Beču, ali to ne mogu znati jer nisam ostao u Sarajevu.
Poznato je da u Beču živi i studira mnogo ljudi iz BiH, da li si izgradio svoju mrežu kontakata sa njima? Ima li uspješnih ljudi koje bi izdvojio?
Da, većina ljudi sa kojima se intenzivno družim su i završili bachelor ili master studije u Beču. Oni također rade u velikim firmama i jako su uspješni. Tu ima kako kolega sa fakulteta u Sarajevu, tako i prijatelja koje sam ovdje stekao. Jedna osoba koju bih istakao je moja supruga Amila Šabić Klapija koja je u Beču završila master i sada radi kao IT konsultant u Raiffeisen Bank International-u. Ona je prva imala hrabrosti da dođe u Beču i pronađe sebe ovdje. Ona je jedan od glavnih razloga što sam ja tu gdje jesam.
Korona kriza je uzdramala cijeli svijet, pa tako i Austriju. Kako je Austrija odgovorila na krizu? Koliko je to utjecalo na tvoju poslovnu svakodnevnicu?
Mislim da je odgovor Austrije na krizu jedan od primjera u svijetu kako bi se na istu i trebalo odgovoriti. Čitajuci statistike mogu zaključiti da je pored Novog Zelanda i nezaobilazne Njemačke, Austrija jedna od zemalja koja je uspjela da smanji broj novozaraženih. Što je najbitnije, broj smrtnih slučajeva je u odnosu na ukupan broj zaraženih, zadržan na minimumu.
Pošto smo i moja supruga i ja u IT industriji, kriza nije imala mnogo uticaja na našu poslovnu svakodnevnicu. Vrlo brzo su naši sastanci postali online sastanci i nas dnevni boravak je postao nas ofis. Ostale aktivnosti su, zbog prirode našeg posla, ostale potpuno iste. To je samo potvrdilo pretpostavku da ce Korona ubrzati digitalnu transformaciju mnogih poslovnih modela i promijeniti način na koji radimo u budućnosti.
Kako zamišljaš svoju budućnost i gdje se vidiš za pet godina? Da li je uopšte Bosna i Hercegovina dio tvoje budućnosti?
Za pet godina se svakako vidim u Beču, ali to jako teško predvidjeti jer prije 5 godina nisam znao da cu biti u Beču. Bosna i Hercegovina je dio moje prošlosti, sadašnjosti i biti će, naravno, dio moje budućnosti.
Razgovarao i pripremio: Anel Imamović
