Ispovijest braće Kličko: Otac im bio general, sa 12 su pucali i bacali bombe, Černobil je sve promijenio

Možda je za mnoge bilo iznenađenje to što su braća Vladimir i Vitalij Kličko zadužili vojnu opremu i odlučili učestvovati u sukobu između Ukrajine i Rusije, ali za sve one koji znaju njihovu prošlost riječ “iznenađenje” definitivno ne postoji u ovom slučaju, piše Raport.

Stariji od braće Kličko, Vitalij, privukao je veliku pažnju svjetske javnosti izjavom da su “ubili šestoricu Rusa”, Vladimir je poručio da bi umro za Ukrajinu, a mnogi njihovu političku i vojnu angažovanost povezuju sa ocem kojim im je to očigledno usadio.

Vladimir Rodionović Kličko, otac pomenute braće, rođen je 1947. godine u tadašnjem surovom okruženju Staljinovog SSSR-a. Još kao mladić se učlanio u sovjetsko zrakoplovstvo gde je imao zapaženu vojnu karijeru i dospio je do čina general-majora.

Kao visoki oficir bio je u situaciji da svojoj djeci pruži najbolje obrazovanje, a Vitaliji i Vladimir su “odgovorili” tako što govore nekoliko svjetskih jezika i doktoratima na Univerzitetu u Kijevu. Istovremeno, ljubav njihovog oca prema borilačkim vještinama napravila je šampione od njih.

Istovremeno, od oca Vladimira su dobili usađenu doktrinu vezanu za očuvanje integriteta Sovjetskog Saveza o mahinacija njihovih neprijatelja iz Hladnog rata. Tako je sam Vitalij s bratom svojevremeno dao jedan intervju 2011. u kom je rekao:

– Cijelog mog života govorili su mi da je SAD užasna zemlja, da su agresivni i da žele da ratuju sa SSSR kako bi od nas napravili robove. U nekom trenutku sam uvijek vjerovao da ću morati da branim svoju domovinu od ludih Amerikanaca koji su željeli da kontrolišu cijeli svijet.

S druge strane, Vladimir je istakao da je jednako imao ukorijenjen osećaj dužnosti prema svojoj domovini.

– Kada sam imao 12 godina pucao sam iz kalašnjikova, bacao sam ručne granate, trčao kroz podzemne tunele i učio kako da se nosim sa tenkovskim napadima.

Njihova ideologija polako je počela da se mijenja u aprilu 1986. godine, kada su postali svjedoci Černobilske katastrofe koja je, na kraju, i odnijela život njihovog oca – svojevremeno i vojnog atašea u Istočnoj Nemačkoj.

U noći katastrofe, ritinsko testiranje sistema krenulo je po zlu, što je dovelo do pucanja reaktora i nekoliko snažnih eksplozija u nuklearnoj elektrani. Braća Kličko su bila smještena oko 100 kilometara daleko, u vojnoj bazi u kojoj je njihov otac bio stacioniran.

– Avioni su letjeli i dan i noć. Naš otac je bio jedan od prvih na licu mjesta, proveo je nekoliko meseci tamo u čišćenju – rekao je Vitalij koji je priznao da je njihov otac kancer dobio upravo zbog Černobila. Na kraju, preminuo je 2011. godine.

Upravo te godine braća Kličko su po prvi put otišli da posjete Černobil, a Vladimir je otkrio neka šokantna saznanja.

– Uvijek sa sobom morate da nosite mjerače radijacije. Zračenje je teško shvatiti. Ne možete da ga namirišete, da ga osjetite… Nije ni toplo ni hladno. Ne možete da ga vidite u vazduhu, ali ipak ostaje. Išao sam da vidim školu u kojoj je jedna učionica ostala potpuno netaknuta. Bilo je jezivo, kao vremeplov. Sve je igledalo kao u moje, sovjetsko, vrijeme. Netaknuto. Sve knjige su bile tu, a na stolu je bila lista prisutnih (neka vrsta dnevnika) za dan 25. april. Dan kasnije desila se eksplozija.

Vitalij je, s druge strane, tada govorio i o politici, ne znajući da će samo godinu dana kasnije zvanično postati njen bitan faktor. Potom će 2014. biti izabran za gradonačelnika Kijeva.

– Politika je prljava igra. U boksu imamo svoja pravila, u politici tih pravila nema. Posebno u mladoj demokratiji kao što je u Ukrajini. To je više MMA. Ukrajina je sjajna zemlja sa ogromnih potencijalmom, ali za prvih 20 godina nezavisnosti nismo vidjeli neke rezultate. Veoma je bolno čitati o Ukrajini kao o najkorumpiranijoj zemlji. Moramo da promijenimo pravila unutar Ukrajine kako bi bila kao SAD i razvijene evropske zemlje – govorio je Vitalij prije 11 godina.

U međuvremenu je osam godina na čelu Kijeva kao gradonačelnik, a sa bratom Vladimirom je zauzeo borbene redove u sukobu svoje zemlje sa Rusijom.

(Haber.ba)