Moj odgovor je vrlo jednostavan: ta bliskost je u velikoj mjeri preuveličana od strane Moskve, a zapravo smo svi sasvim drugačiji.
U autorskom tekstu za britanski The Guardian, Sasha Filipenko piše o razlikama između Rusa, Bjelorusa i Ukrajinaca.
“Moja mama je Ruskinja, moj otac Ukrajinac. Imam ruske, bjeloruske i tartarske korijene, i moje prezime je ukrajinsko. Ja sam proizvod Sovjetskog Saveza i 20. vijeka. Ali nikada nisam dovodio u pitanje sopstveni identitet: oduvijek sam znao da sam Bjelorus”, piše Filipenko.
Dodaje da je problem s kojim se suočavaju Bjelorusija i Ukrajina to što je u “očima Kremlja, svako ko govori ruski potencijalni poreski obveznik”.
Kako ukazuje, Bjelorusija i Ukrajina pokušale su da riješe ovaj problem na različite načine.
Dok su ukrajinski političari igrali na karte svog biračkog tijela, objašnjava on, predsjednik Bjelorusije Aleksndar Lukashenko je više volio da primjenjuje strah.
“Ukrajina je nekoliko decenija imala niz predsjednika, a Lukashenko je ponavljao istu mantru Bjelorusima: ‘Dok sam ja vaš predsjednik, neće biti rata u Bjelorusiji’. Međutim, 2022. godine, plaćajući svoje dugove Putinu, Lukashenko je Bjelorusiju pretvorio u agresora, ostavljajući sopstveni narod potpuno zbunjenim”, navodi Filipenko.
Dok je Ukrajina dala sve od sebe da pobjegne iz Sovjetskog Saveza, smatra on, Lukashenko mu se namjerno vratio, prenosi Danas.rs
“Dok je Ukrajina željela da putuje u budućnost, Lukashenko je sanjao da se vrati u prošlost. Putin je dugi niz godina ostajao negdje između, flertujući s liberalnim vrijednostima, s Evropom, ali je na kraju shvatio: ako je izbor između slobode njegove zemlje i njegove lične moći, on će izabrati ovo drugo”, dodaje Filipenko.
(Haber.ba)
