Govor kojim je premijerka Novog Zelanda nakon tragičnog stradanja 50 muslimana tokom terorističkog napada, rasplakala cijeli svijet i pokazala pravo liderstvo

Njeno obraćanje novozelanskom parlamentu prenijela je web stranica The Spinoff, posvećena uglavnom političkim i društvenim temama.

Govor u cjelosti prenosimo sa portala oslobodjenje.ba:
 ” Es-selamu alejkum. Mir s vama. I mir sa svima nama.

Petnaesti mart zauvijek će biti dan urezan u naša kolektivna sjećanja. U mirno popodne u petak jedan čovjek upao je na mjesto mirnog bogoslužja i uzeo živote 50 ljudi. To mirno popodne u petak postalo je najmračniji od naših dana.

No za porodice je taj dan bio puno više od toga. Bio je to dan kad je jednostavan čin molitve, prakticiranja njihove muslimanske vjere i religije, doveo do gubitka života njihovih najmilijih. To su bila njihova braća, kćeri, očevi i djeca. Oni su bili Novozelanđani. Oni su bili mi.

I zato mi kao nacija žalimo za njima. Osjećamo veliku dužnost da se brinemo o njima. I ima toliko toga što osjećamo da trebamo reći i učiniti. Jedna je od uloga koju nikad nisam očekivala da ću dobiti te se nadala da je nikad neću imati, izraziti tugu nacije.

U ovom trenutku važnije je samo osigurati brigu za sve koji su pogođeni i pobrinuti se za sigurnost svih. U toj ulozi želim se obratiti izravno porodicama. Mi ne možemo znati vašu tugu, ali možemo biti uz vas na svakom koraku. Možemo. I hoćemo, okružit ćemo vas arohom (maorska riječ za suosjećanje) i manaakitangom (pažnjom) i svime što nas čini nama. Našim srcima je teško, ali naš duh je snažan.

Šest minuta nakon što je poziv na 111 upozorio policiju na pucnjavu u džamiji Al-Noor policija je bila na licu mjesta. Samo hapšenje billo je ništa drugo do čin hrabrosti. Dvojica policajaca zabila su se u vozilo iz kojeg je počinitelj i dalje pucao. Otvorila su vrata njegovog auta, u kojem je bio eksploziv, te su ga izvukli van.”

Heroji

“Znam da im svi želimo odati priznanje za njihovo djelovanje, kojim su sigurnost Novozelanđana stavili ispred vlastite sigurnosti i na tome smo im zahvalni. No oni nisu bili jedini koji su pokazali izvanrednu hrabrost.

Naeem Rashid, podrijeklom iz Pakistana, umro je nakon što je napao terorista i pokušao mu oteti oružje. Izgubio je život pokušavajući spasiti one koji su s njim bili na molitvi.

Abdul Aziz, rodom iz Afganistana, suočio se i suprotstavio naoružanom teroristu tako što je zgrabio prvo što mu je bilo pod rukom – EFTPOS uređaj. Riskirao je svoj život i bez sumnje spasio mnoge svojom nesebičnom hrabrošću.

Bit će bezbroj priča, mnoge nikad nećemo ni saznati, ali svakoj od njih odajemo priznanje na ovom mjestu, u ovom Domu.

Za mnoge od nas prvi znak razmjera ovog terorističkog napada bile su slike osoblja Hitne pomoći koje prevozi stradale u bolnicu u Christchurchu. Vas, koji ste prvi reagirali, osoblju Hitne službe i zdravstvenim radnicima koji su pomogli i koji i dalje pomažu ozlijeđenima, molim da prihvatite iskrenu zahvalnost svih nas. Svjedočila sam vašoj brizi i profesionalizmu u vanredno zahtjevnim uvjetima. Ponosni smo na vaš rad i neizmjerno zahvalni na tome.

Željela bih reći nešto i o mjerama koje smo odmah poduzeli i koje su trenutačno na snazi, posebno kako bi se osigurala sigurnost muslimanske zajednice i sigurnost za svakog pojedinca.”

Mjere sigurnosti

“Kao nacija, bit ćemo i dalje u stanju pripravnosti. Iako trenutačno ne postoji konkretna prijetnja, bit ćemo na oprezu. Nažalost, vidjeli smo u zemljama koje užase terorizma poznaju bolje od nas, da postoji tendencija povećanih tenzija i akcija tokom sedmica koji slijede, što znači da moramo održavati budnost.

U Christchurchu su na snazi dodatne i stalne mjere sigurnosti, a kako je policija navela, u džamijama širom zemlje policija će biti stalno prisutna sve dok su njihova vrata otvorena. Dok džamije budu zatvorene, policija će biti u blizini.

Postoji veliki fokus na osiguravanje potreba . To mora biti naš prioritet. U blizini bolnice u Christchurchu otvoren je centar za pomoć koji ljudima pomaže da dobiju podršku. Vize za članove porodica koji žive u inostranstvu imaju prioritet, kako bi oni mogli prisustvovati pogrebima. Troškovi pogreba su pokriveni, a pobrinut ćemo se i za troškove porodica koje bi svoje najmilije željele preseliti iz Novog Zelanda.

Radimo na pružanju pomoći u mentalnom zdravlju i socijalnoj podršci. Broj 1737 (broj novozelandske službe za pomoć pri psihološkim problemima i ovisnostima) jučer je primio 600 tekstualnih poruka ili poziva. Prosječno pozivi traju oko 40 minuta i ja pozivam svakoga u potrebi da koristi ovu uslugu. Ona je tu zbog vas.

Naša jezička služba pružila je podršku za više od 5000 kontakata te omogućila da svima bude upućena pomoć na bilo kojem jeziku. Zahvaljujemo svima koji rade u ovim službama.

Naše sigurnosne i obavještajne agencije prikupljaju dodatne informacije. Kao što je bio slučaj i u prošlosti, te se informacije shvaćaju iznimno ozbiljno i postupa se po njima.”

Kako se ovo moglo dogoditi

“Znam da su s pravom postavljena pitanja o tome kako se ovo moglo dogoditi ovdje. Na mjestu koje se ponosi otvorenošću, miroljubivošću i raznolikošću. Postoji i ljutnja zbog toga što se ovdje dogodilo.

Postoje mnoga pitanja na koja treba odgovoriti i ja vam jamčim da će biti odgovoreno. Jučer se vlada složila s pokretanjem istrage koja će se baviti s događajima što su doveli do napada 15. marta. Ispitat ćemo šta smo znali, a šta smo mogli ili trebali znati. Ne možemo dopustiti da se ovo ponovno dogodi.

Kako bismo radili na sigurnosti Novozelanđana, morat ćemo preispitati naše zakone o oružju. Kako sam već najavila, naši zakoni o oružju će se promijeniti. Vlada se jučer sastala i donijela neke načelne odluke, 72 sata nakon napada. Prije našeg novog sastanka, sljedećeg ponedjeljka, ove će odluke biti objavljene.

U centru ovog terorističkog čina protiv naše muslimanske zajednice na Novom Zelandu je jedna osoba. Dvadesetosmogodišnji muškarac, australski državljanin, optužen je za jedno ubistvo. Uslijedit će i ostale optužbe. On će se suočiti s punom snagom novozelandskih zakona. Porodice stradalih dobit će pravdu.

U svom terorističkom činu on je imao mnoge namjere, a jedna od njih je publicitet. Zato od mene nikad nećete čuti da izgovaram njegovo ime.”