U Fabrici akumulatora u Potočarima komemoracija žrtvama srebreničkog genocida počela je izvođenjem himne BiH hora Art Vivo pod dirigovanjem Daniela Žontara.
Prvi se prisutnima obratio Ćamil Duraković načelnik Općine Srebrenica.
– 20 godina nakom mučnog ubistva, tabute sa njihovim posmrtnim ostacima spusti će u mezare njihovu najbliži. Među njima je 19 dječaka koji su imali manje od 18 godina. To su bili moji vršnjaci, a ja sam slučajno živ. Većina dječaka s kojima sam se igrao leži u Memorijalnom centru ili u neznanim masovnim grobnicama. Uništeno je i moje djetinjstvo. Danas ćemo ukopati jednog oca, njegovog sina i njegovog unuka. Nedostaju cijele porodice bosanskih muslimana iz Srebrenice. Tih preko 8.300 ubijenih Bošnjaka prvo su se jako napatili od 1992. do 1995. godine bili su zatočeni, mučeni žeđi i gladi. Vezani žicom, odvođeni na stratišta, pogubljeni, bacani u masovne grobnice, premještani. Bošnjaci koji su pobjegli u šume upadali su u zasjede. Bošnjaci na ovo nasilje nisu odgovorili nasiljem. Žene koje su izgubile svoje muževe i sinove širile su ljubav. Živjeti u Srebrenici danas nije nimalo lako, povratnici teško žive, nezaposlenost je velika. Ponekad mi je emocionalno neizdrživo. Pitam se da li bi bilo bolje da smo bili agresivniji, da li bismo izbjegli poniženje koje imamo danas. Kada me obuzmu ova pitanja dođem ovdje i gledam nišane u tišini. U tim trenucima ti mi nišani govore da smo dobro izabrali, sabur umjesto nasilja, pravdu umjesto nepravde, život umjesto smrti. Ostali smo svoji, britki, vrijedni i čestiti. Naše srce je znalo da se nad nama vrši genocid – kazao je Duraković.
Predsjednik Haškog tribunala Teodor Meron kazao je da je prije 10 godina imao čast da bude predsjedavajući sudija prilikom donošenja presude po žalbi u predmetu Radislav Krstić i to je bila prva presuda da su zločini u Srebrenici 1995. proglašeni genocidom.
– Kao jedan od najtežih zločina, zločin gencoida se izdvaja po tome što je posebno sramotan, on je strašan zbog svojih ogromnih razmjera, oni koji provode genocid žele da liše čovječanstvo ljudi koje čine njegovi narodi, rase, religije. To je zločin protiv cijelog čovječanstva i njegove posljedice osjeća čitavo čovječanstvo. Težina genocida ogleda su u strogim zahtjevima kada se zadovolje ti uslovi, zakon ne smije oklijevati da počinjeni zločin nazove pravim imenom.
Snage bosanskih Srba počinile su genocid. Oni su svim zarobljenim muškarcima muslimanima oduzeli njihove lične stvari, da ih smišljeno, metodično ubiju isključivo na osnovu njihove pripadnosti. Snage bosanskih Srba znale su da će zlo koje su nanijeli ostati trajna rana bosanskih muslimana.
Odgvorni će nositi ovu stigmu i ona će služiti kao upozorenje za budućnost svima koji pomisle da počine ovakvo gnusno djelo.
Presuda Krstiću ja samo jedna koju je izrekao Haški tribunal. Svi se možemo ponositi onim što je Tribunal postigao, važno je da se oni za koje se vjeruje da počinili genocid ne smijemo zaboraviti sljedeće.
Sudske presude ne liječe duboke rane, kao što su oni zločini koji su počinjeni u Srebrenici. Niti mogu vratiti stradale. Danas kad smo se okupili kako bismo se sjetili svih koji su izgubili živote, moramo odati i počast muškarcima i ženama koji su učinili mnogo toga da krenemo naprijed i da nikada ne zaboravimo prošlost.
– Najdraže majke Srebrenice, od moje prve posjete u julu 1996. godine imate posebno mjesto u mom srcu.
Danas smo ovdje sa vama koji ste prije 20 godina izgubili svoje najbliže u zločinu koji su međunarodni sudovi presudili kao genocid. Nakon dvije decenije porodice će 136 žrtava ispratiti na posljednji počinak i oni će naći svoj mir.
ICMP je osnovan 1996. godine kako bi zajedno iz zemljama iz regije radila na procesu traženja više od 40. 000 nestalih. Do danas je pronađeno i identificirano 70 posto njih, među kojima je više od 90 posto srebreničkih žrtava, rekla je jordanska kraljica Nur, predstavnica ICMP-a, dodajući da se prošlost nikada neće zaboraviti.
Trafika|Ba
