Osjećate krivicu jer mislite da ste pretjerali u reakciji prema djetetu? Ništa novo! To je jednostavno dio roditeljstva i dio odrastanja i nas, roditelja, kao osoba. Ponekad je dobro djetetu objasniti da je mama malo pretjerala jer je umorna, bolesna ili nešto treće. Tako ćete ga naučiti da je u redu ponekad pogriješiti, te da i roditelji griješe, ali da ste uvijek tu za njega i da ga neizmjerno volite, bez obzira na sve.
Ipak ozbiljne situacije ponekad zahtijevaju ozbiljne mjere i reakcije. Kada je vaše dijete u opasnosti: ako istrči na ulicu, ako posegne za otvorenim plamenom ili neobuzdano skače pored bazena, vikanje i glasno upozorenje sa vaše strane je sasvim normalno (i nužno!). Uostalom, u tom trenutku morate učiniti sve što možete kako bi dobili pažnju svog djeteta i prekinuli opasnu radnju.
Nakon epizode kao što je ova, prirodno je da dijete plače – i da se vi želite izviniti. No, istina je da vaše dijete vjerovatno plače kao odgovor na strah i hitnost u vašem glasu, a ne zato što ste bili “previše strogi.” Kada se tako nešto desi, sasvim je u redu utješiti dijete, ali bez izvinjenja. Zagrlite dijete i recite nešto poput: “Ono što si učinila je bilo opasno i bojala sam se da ćeš nastradati. Nikada to više ne smiješ učiniti.” Kažnjavanje djece nakon događaja kao što je ovaj nije potrebno, jer su vjerovatno naučili lekciju.
S druge strane, postoje slučajevi kada su roditelji zaista „prestrogi“ i podižu glas zbog najmanjeg nestašluka. U tom slučaju, djeca mogu postati imuna na roditeljske pretjerane reakcije i mogu ih prestati shvatati ozbiljno. Ako imate naviku da „planete“ i na najmanju dječju grešku ili neposlušnost, duboko udahnite prije reakcije na ponašanje vašeg djeteta i zapitajte se: „Da li je potrebno da bučno reagujem?“ Tek kada se smirite, razgovarajte sa djetetom.
U principu, kada je riječ o discipliniranju djece, sa njima je najbolje razgovarati umjerenim i smirenim tonom, čvrstim glasom, sa fokusom na korekciju određenog ponašanja, nikako ne na dijete kao osobu. Također je korisno koristiti prirodne posljedice kada god je to moguće. To znači da, ako je vaše dijete bacilo igračku, trebate ga zamoliti da je pokupi. Ako dijete uzme nešto što pripada njegovom bratu, zamolite ga da mu to i vrati. U svakoj konsekvenci ponašanja (neki to vole nazvati „kaznom“) budite dosljedni, mirni i ne popuštajte, uprkos molbama i suzama. Dosljednost je ključ za učinkovito discipliniranje, a popuštanje pred dječjim suzama može samo pojačati negativno ponašanje.
(Ljepotaizdravlje.ba)
